KAKO SAM ZAVOLIO NIKIJA LAUDU
Od sada do vječnosti
Formulu 1 više ne gledam. Povremeno vozim utrke na računalu. Zovem se, naravno… ah, znate već kako. Podesim nekakve parametre, napravim iz ostalih vozača polumajmune i ponekad pobijedim. Opširnije…
U HRVATSKOJ AUTOMOBILA SVE VIŠE, STANOVNIKA SVE MANJE
Prema broju automobila, Hrvatska bi trebala imati svake godine oko 20.000 novih stanovnika, a zbog iseljavanja radi se o manjku. Tko griješi?
Mogu li automobili, pored svih svojih zadaća, postati u neku ruku statističkim arbitrima? U moru neprovjerenih brojaka o iseljavanju Hrvata posljednjih godina, jedino je, izgleda, točan broj automobila o kojima se vodi svakodnevna evidencija. Opširnije…
KAKO SAM ZAVOLIO NIKIJA LAUDU
Zandvoort, 1985.
Većini ljudi posve obična nedjelja – spavanje do kasnog prijepodneva, ručak, odlazak u grad na šetnju. Ljubiteljima Formule 1 raspored je malo drugačiji: poslije ručka sjedamo pred televizor, vozi se utrka. Briga me za sladoled i ostale rutinske nedjeljne aktivnosti, navijam za svog omiljenog vozača. Opširnije…
KAKO SAM ZAVOLIO NIKIJA LAUDU
Čakovec, ožujak 1984.
Glasan smijeh zaorio se Franjevačkim trgom (koji se onda još nije zvao Franjevački, iako je izgledao ljepše nego danas). Ljudi su zbunjeno promatrali nekakvoga šesnaestogodišnjeg klinca koji je u rukama držao SN reviju, netom kupljenu u obližnjem kiosku, i bezobrazno joj se kesio u lice. Opširnije…
KAKO SAM ZAVOLIO NIKIJA LAUDU
Čakovec, učionica geografije, jedne listopadske subote 1983.
Prvo, tko li je izmislio nastavu subotom? Drugo, jeste li ikad čuli da je netko izmislio utrku Formule 1 u subotu? Da, u ovo drugo je malo teže povjerovati, ali ipak se dogodilo. Opširnije…
KAKO SAM ZAVOLIO NIKIJA LAUDU
Čakovec, 1976.
Sedam godina ranije klinac je bio još manji klinac. Poslije nastave obično je svratio do mamine kume, starije gospođe koja je s mužem živjela u skromnome jednosobnom stanu, često nahranila klinca i jako voljela sport. Opširnije…