KAKO SAM ZAVOLIO NIKIJA LAUDU

Čakovec, učionica geografije, jedne listopadske subote 1983.

Prvo, tko li je izmislio nastavu subotom? Drugo, jeste li ikad čuli da je netko izmislio utrku Formule 1 u subotu? Da, u ovo drugo je malo teže povjerovati, ali ipak se dogodilo. Južnoafrički organizatori promovirali su tu originalnu ideju, možda zato što nedjelja baš i nije najzgodniji dan za gnjavljenje o apartheidu u kombinaciji s utrkom, možda zato što im je Bernie Ecclestone obećao još koju utrku dok svijet stavlja embargo na bilo kakvu suradnju s tom državom… Bilo kako bilo, toga dana imao sam u rasporedu dva sata geografije, a u planu odraditi jedan i zbrisati s drugog kako bih na vrijeme stigao gledati utrku. Posebna je to utrka, zadnja u sezoni, a prva u kojoj McLaren isprobava novi motor, Porsche TAG turbo, koji je pripremio za sljedeću sezonu. Mjesecima sam brbljao uokolo kako ti slabi rezultati mog miljenika Nikija nisu posljedica njegove nesposobnosti nego slabog Fordovog motora. Eh, sad da vas vidimo, prijatelji, Porsche vam kuca na vrata, a ovo je generalna proba. Daj, zvoni već jednom, čim profesor nestane u kabinetu, ja ću nestati iz učionice.

Profesor nije nestao u kabinetu. Zalijepio je pogled za mene i nije se maknuo od stola cijelo vrijeme odmora. Sljedeći sat nisam čuo ništa, nisam pisao ništa, nisam ništa ni shvatio, samo sam pogledavao na sat i računao koliko mi je minuta utrke oduzeo taj drug geograf. Dograbio sam torbu i izletio iz učionice sa zvukom zvona. Stigoh na zadnjih deset krugova i vidjeh da je Porsche s osobitim razlogom nogirao Ford iz McLarena; mučenje je trajalo cijele sezone, a evo, sad, u zadnjoj utrci, Niki Lauda je drugi i proganja vodećeg, dobro je, zaboravi onoga geografa, uskoro ćemo pobijediti. Da, uskoro, sljedeće sezone. Lauda zaustavlja bolid kraj staze sedam krugova prije kraja. Porscheovi inženjeri, očito, moraju još malo doraditi nekakvu prokletu elektriku…

Damir Jaklin, Čakovec