ZATOČENIK POTRESA I KORONE

TO VIŠE NIJE KUĆA MOJE INTIME 8
 Nema niti jedne cigle ugrađene u mojoj kući, koja nije prošla u doslovnom smislu te riječi, kroz moje ruke: od utovara na prodajnom skladištu u kamion, istovara na mojem gradilištu, dodavanja zidaru. Bilo je tako i sa svim materijalima. Zato je moja kuća postala mjestom mojeg mira, moje sigurnosti i moje intime.
 Od potresa ona to više nije, ona je nešto drugo, ne znam točno što.
 Sada su sva vrata u kući stalno otvorena, da u slučaju tutnjave mogu pobjeći. Rolete na przorima uvijek su malo podignute, a mjesečeva svjetlost noću nesmetano obasjava sve putove koji vode do sigurnog izlaza.
 Ranije sam vlasnike mobitela, koji tu napravu nose čak i u najintimnije prostorije smatrao ovisnicima. Sada ne samo ja, već i mnogi moji poznanici nose mobitel stalno sa sobom, nikad se ne odvajaju od njega, jer se ne zna kada će zatrebati da se nekog pozove u pomoć u slučaju potresa. Kao što redovno koristim propisane lijekove koji su mi važni za život, isto tako pazim da mi mobitelska baterija bude stalno napunjena.
 Potres je promijenio moj ritam života. Gledanje televizijskog programa u noćnim satima odsada teče po posebnom ritualu. Prednost gledanja dajem programima s titlovima, koje mogu tonom smanjiti, kako me eventualni potres ne bi iznenadio. Osluškujem svaki sumnjivi zvuk koji bi mogao ličiti na podzemni tutnjavu. U svojem oprezu našao sam sigurnog saveznika i u životinjskom svijetu. Susjedov pas preciznom točnošću i nepogrešivošću javlja da je prošla tutnjava koju možda ljudi nisu čuli. Zašto tako ne reagiraju i svi drugi brojni psi, čuvari obiteljskih kuća na Gornjem Bukovcu?