ZATOČENIK POTRESA I KORONE
CIMERMANI IZ MARKUŠEVCA SPASILI MNOGE, A NISU SEBE 7
Za nas koji smo stradali u potresu, njegov epicentar nije samo epicentar potresa, već i epicentar svijeta. Tako doživljavamo tu tragediju. Da bude još veći paradoks, Markuševac je izgrađivao Zagreb, Markuševac ga je i porušio.
Kada sam 1964. godine bio pred završetkom izgradnje svoje kuće, stari iskusni zidar Vinko Igrec, uputio me je da potražim cimermane tj. tesare u Markuševcu. Tamo su živjeli ljudi s velikim oštrim sjekirama „planjkačama“, vješti u obradi drva. Na slobodni dio moje ulice, kojim je proticao potok, stavio sam im na „obradu“ najmanje dva kamiona svježih, hrastovih trupaca iz šume Žutica, koji su još prije nekoliko sati svojim vrhovima doticali nebo.
Danima su tesali, pravili rogove i grede, a kad je došlo vrijeme da krovnu konstrukciju treba podizati u visinu, deset ljudi moralo je iskoristiti svu svoju snagu gorštaka. Teške mokre grede i rogovi, obrađivani su na starinski način sjekirama, bez presijecanja prirodnih tokova pilama, tvorile su cjelinu, koju nije mogao srušiti niti ovaj potres. Da nije napravljeno sve tako dobro i čvrsto povezano klinovima, danas ne bih više imao krov nad svojom glavom. Šteta što to neki markuševački tesari nisu uspjeli napraviti i na svojim kućama.
Kada se sušilo, krovište je noću, zbog traženja stabilnosti, pravilo zvukove koji su nas budili iz sna. I danas, poslije više od pedeset i šest godina, osluškujem zvukove s krova. Oni su sasvim drugačiji, a rezultat su minulog potresa.
Od majstora iz Markuševca nisu poticali samo kvalitetni krovovi, već i temelji kuća. Iz ondašnjeg kamenoloma dovozili smo za pravljenje temelja kuća kamene gromade. Ubacivali smo ih u zemljane kanale kako bi uštedjeli na željeznim armaturnim mrežama i cementu, kojega nije bilo u trgovinama.
U Markuševcu smo, na vodenicama nalazili stare mlinare, koji su nam u svojim malim mlinovima usitnjavali (mljeli) kukuruz za najbolji kruh kukuružnjak. Tako bi se moglo reći da nas je Markuševac, to nekad malo selo ispod zagrebačke gore, hranio, gradio i na kraju – porušio, dakako ne svojom voljom.