ZATOČENIK POTRESA I KORONE

MOŽE LI PJESMA U SUZAMA BITI PSIHOLOŠKA PODRŠKA? 2
 Od svih naših prijatelja i poznanika naša je kuća stradala najviše. Neki, koji mogu odrediti našu lokaciju u odnosu na epicentar potresa, zovu nas telefonom.
 Francek, višegodišnji prijatelj iz Ferenčice nudi nam privremeni smještaj u svojoj vikendici u Šimunčevcu. Ne može vjerovati da naša kuća, koju od ranije ima u sjećanju kao solidno građenu, može postati opasnom za stanovanje. Sestrična Ankica, koju znam kao djevojčicu od tri godine, a sada živi sama kao udovica u Ravniku, poručuje nam da se odmah spremimo i doselimo u Moslavinu. Ispraznila je sobu, ima posteljinu i sve potrebno, škrinje su pune mesnih proizvoda i povrća i ništa ne treba nositi iz Zagreba. Uporna je u svojim zahtjevima, a mi je teško uspjevamo uvjeriti da ako se preselimo u Moslavinu, našu kuću nikada nećemo uspjeti obnoviti. K sebi u Sisak zove nas i nećakinja Zorica. Zet nas poziva da dođemo k njima na Prisavlje… Mi i pored svih ponuda, koje primamo s velikom zahvalnošću, ostajemo u naša četiri zida u nadi da ćemo s njima nešto i napraviti.
 Naš sin i snaha iz Klare s nama dijele zabrinutost zbog trenutnog stanja.
 Neki ljudi s kojima se ne čujemo baš prečesto, izrazili su nam podršku. Među njima su nećak Marijan iz Volodera, gospodin Tomurad iz Prekvršja – čija kuća je također oštećena, gospođa Anđelka – udovica poznatog zagrebačkog kirurga, s kojima smo se družili, kao i gospođa Mirjana – udovica dobrog prijatelja Duška iz Podsuseda, teško prihvaćaju sve što nam se desilo. U nekom trenutku, kad nam se telefonom javila kuma Dragica iz Zagreba, upitam može li mi sada pružiti psihološku podršku kakvu sam ja njoj, kroz šalu, pružao ranijih godina. „Samo reci“ – odgovorila je. Zamolio sam ju da mi otpjeva pjesmu, koju mi je pjevala na rođendanskim proslavama. Ona počne pjevati, ali se zagrcne. Oprosti, ne mogu ti kroz suze pjevati!
 Ipak je to bila utjeha, znak pažnje i suosjećanja, kakvo treba ljudima u tim trenucima.