ZATOČENIK POTRESA I KORONE

VRIJEDNOST STVARI POSTAJE RELATIVNI POJAM 3
Svi smo živi poslije potresa. To je najveća vrijednost, a sve drugo postaje relativni pojam. Prolazim cijelom kućom, od podruma do prvog kata da bar ugrubo sagledam što mi je uništeno. Popucali su svi zidovi: oni nosivi, ali i pregradni, plafoni, keramičke pločice u hodnicima. Svakim obilaskom otkrivam nešto novo. Puknuli su betonski temelji kuće, krovište se pomaknulo za nekoliko centimetara, crijepovi koji su bili iznad drugih, sada su se premjestili ispod. Bio sam uvjeren kako naš dimnjak sagrađen od čvrstih betonskih elemenata ne može popustiti niti pred mnogo većom silom. Sada je i on napuknuo.
Još uvijek imam nerješivu zagonetku: što se to dogodilo sa sobnim vratima. Prije potresa bila su podignuta iznad tapisona i lako su se otvarala. Sada se s njima dogodilo nešto drugo – vrata se teško zatvaraju i otvaraju, grebu po podlozi. Da bih odgonetnuo o čemu se radi, pomažem si libelom (vaservagom). Ona pokazuje da su vrata u apsolutnoj ravnini, a ipak se teško otvaraju.
Na podu leži rezervni televizor. Pao je s dovoljne visine da se razbije, a ja niti ne gledam što se s njim dogodilo. Držim ga sada kao bezvrijednu stvar, ali sam zato zabrinut za noćnu lampicu. Ona nije potpuno razbijena ali je stradala. Iako je televizor puno vrijedniji, lampica mi je poklon od nećakinje i emotivno sam vezan za nju.
Izgubio sam pojam vrijednosti, pa ne tugujem puno za nekoliko kanti punih kristalnih krhotina koje nisu bez vrijednosti. Odrekao sam ih se bez imalo žaljenja. Očekivao sam da će me napuknuti zidovi rastužiti, ali to nisam doživio kao tragediju. Jednostavno sam svoj omiljeni kutak, radni prostor u prvom katu, napustio s nadom da ću u skoro vrijeme naći neko drugo rješenje. Čudno kako se ljudi brzo pomire s nepomirljivim činjenicama i nalaze snagu da krenu ispočetka.
ČITAJTE:
Svakog ponedjeljka, srijede i petka idućih 8 tjedana