Zagreb u retrovizoru (9)

VIKENDICE KAO UTJEHA ZA NOSTALGIJU

Ne zna se koje je točno godine Zagrepčane zahvatila masovna nostalgija. Zna se da je između 1960. i 1970. godine bila u tijeku velika invazija na napuštena rodna mjesta, na planine, vinograde, šumarke, toplice i more. Ljudi su kupovali i gradili vikendice gdje god se moglo, sadili voćnjake i vinograde, obrađivali vrtove, a plodove transportirali u Zagreb. Bio je to život za vrijedne ljude, koji su se znali družiti s drugim vikendašima u prirodi, ali i hvaliti da imaju čak nekoliko vikendica na planinama i na moru.
Na svojim malim imanjima vikendaši su obnavljali stara znanja o poljoprivredi, voćarstvu i vinogradarstvu. Kada bi se ponedjeljkom ujutro vratili na radna mjesta u Zagrebu, žuljevitim su rukama dokazivali svoje zadovoljstvo. Ipak, to zadovoljstvo nije bilo vječno. Godine su učinile svoje i jedna angažirana generacija suočila se s umorom i iscrpljenošću. Danas se vrijedne vikendice mogu kupiti u pola stvarne cijene. Nove generacije imaju drugi smisao života, bez fizičkih napora, ali uz pomoć kompjutora i realniji doticaj s cijelim svijetom.
Dakako, za sve obitelji i nasljednike ne vrijede ista pravila. Djeca, koja su kao mala bila uključena u uživanje u dražima prirode, nastavila su tamo gdje su njihovi roditelji stali. U svemu im je sada lakše. Umjesto teških štihača, motika i lopata u pomoć su im priskočile razne mehanizirane kopačice, pljevilice, mali traktori za košnju trave, motorne prskalice i razna druga pomagala. Tko je znao sve to racionalno iskoristiti, našao je svoju “ravnotežu” između računala koje ga čeka kod kuće u Zagrebu i čari i korisnosti kretanja u prirodi. Zdrava hrana, uzgojena vlastitim rukama nešto je što svakog dana dobiva na cijeni. U tome i jeste vrijednost održavanja i korištenja vikendaških posjeda.