Zagreb u retrovizoru (8)

NE SAPUNAJTE SE U BAZENU

To što su Zagrepčani voljeli otvorena kupališta i toplice, razlog vjerojatno nije u činjenici da još pedesetih godina prošlog stoljeća sve kuće nisu imale ne samo hladnu pitku, već i toplu vodu. Ali da su se voljeli prati i u toplicama pokazuju i natpisi na bazenima koji su upozoravali da se kupači ne sapunaju u bazenima. Oko Zagreba i nešto dalje bilo je puno toplica i otvorenih bazena. Najpopularnije su bile Stubičke toplice, udaljene 37 kilometara, do kojih se moglo i bez automobila. Kupače je prevozio vlak, a radnici-kupači stizali su i u kamionima pokrivenima ceradom. Tuheljske toplice imale su ljekovito blato, pa su i one imale svoju stalnu publiku, posebno žene, koje su grabile ljekovito blato s potoka i njime se mazale. Građanima su prije 45 godina na raspolaganju bile još toplice: Čateške, Daruvarske, Dolenjske, Lešće, Šmarješke, Lipik, Rimske, Radenci, Varaždinske, Šemničke, Sutinske, Krapinske i Novomarofske. Popularno je bilo kupanje na najbližem Šmidhenu i u Zelini. Zagrepčani su najrjeđe odlazili u Topusko. Zaljubljeni parovi mir su nalazili u Čateškim toplicama, do kojih se stizalo vlakom, zadnja stanica Dobova, a zatim se preko polja pješačilo par kilometara, do soba zimi zagrijanih kaminima i pravim mirisnim drvom.
Navika posjećivanja toplica nastavila se i kod mladih naraštaja, s tom razlikom da su neke toplice nestale, a druge su pretvorene u mjesta visokog standarda. Gosti postaju brojevi s gumenim narukvicama na rukama, koje im omogućuju kretanje, ulazak i izlazak iz bazena. Starijim generacijama je bio doživljaj na kupanju, kada bi primijetili da je netko u njih “uperio” fotoaparat. Tada bi većina njih stala mirno, poput vojske i čekala da snimatelj završi svoj posao. „Slikanje“ je bilo važnije i od planiranog skoka s visoke daske.