Zagreb u retrovizoru (6)

CVIJEĆE – NAJLJEPŠI ZAGREBAČKI UKRAS

Male, trošne obiteljske kućice na Trešnjevci, Volovčici ili Željezničkoj koloniji uvijek su “disale” ljepotom – cvijećem u malim ružičnjacima ili na prozorima prizemnica. Takvo iskazivanje ljepote i ljubavi prema cvijeću prihvaćali su i doseljenici u – recimo – Kozari Boku, ali i puno bogatiji na Tuškancu ili Cmroku. Šarenilo balkona s tisuću boja, nekim je stanovnicima glavnoga grada postalo statusnim obilježjem. U cvijeće na balkonima, vrtovima, dvorištima, parkovima ili javnim površinama Zagrepčani pojedinačno ili plaćanjem poreza gradu ulažu svake godine milijune kuna. Potiču to i razna natjecanja s nagradama za najbolje uređeni ružičnjak ili balkon, a mnogi su prostori u cvijeću prava umjetnička djela, vrijedna divljenja.
Kao čin iskazivanja ljubavi prema cvijeću Zagreb već desetljećima ima svoj jedinstveni Sajam cvijeća. U njegov sadržaj i smisao puno su uložili ljudi iz Večernjeg lista, kao i njihov nekadašnji urednik Ladislav Melčicki, ali i bivši direktor Arta – Pero Mihanović. Od gotovo samih početaka održavanja na čelu Savjeta Sajma cvijeća bile su najpoznatiji državnici Hrvatske. Sajam je “prošarao” Zagrebom od Gornjeg grada do Bundeka, oplemenjujući grad i ljude u njemu. Za ljepotu cvijeta i cvijeća grad živi neprekinuto 24 sata. Za održavanje plemenitog nasljeđa brinu se Zrinjevac, Žitnjak (kao ustanove), brojni rasadnici, ali i zimski vrtovi u vlasništvu građana. I kad netko bez savjesti počupa s javnih površina tek zasađene primjerke ukrasnog cvijeća, on čini veliku nepravdu prema građanima Zagreba, koji toliko vole cvijeće u svojoj kući ali i na javnim površinama.
Svejedno, radi li se o zasađenom i pomno njegovanom cvijeću ili onome koje je samo izniknulo na nekom krovu, svaki taj cvijetnjak vrijedan je pažnje i ljubavi.