Zagreb u retrovizoru (16)
ZAGREPČANI NISU SNIJEG DOŽIVLJAVALI JAKO OZBILJNO
Na slici: Gromade leda na slabo očišćenoj ulici Gornji Bukovac oko 1970. godine
Kada je 1965., te još nekoliko godina kasnije prigradskim i brdovitim podsljemenskim ulicama „žarila i palila“ drvena ralica, gurajući snijeg na lijevu i desnu stranu – mnogi su to smatrali posebnim doživljajem. Ralica je bila naprava, sklepana od hrastovih fosni u obliku trokuta, čiji se prednji, šiljati kraj, zabijao duboko u naslage snijega i tako ulice činio prohodnima. Riđani, na kojima su ponosno jahali Valeki, Štefeki ili Miškeci, prvi su morali zagaziti u metar visoke zapuhe snijega i za sobom povući ralicu. Tek poslije njih mogli su već u šest sati ujutro krenuti radnici na posao, a mnogi su „debelo“ kasnili. Sreću da netko prije njih “prti” snijeg i napravi stazu nisu imali ložači i drugi neophodno potrebni pomoćni radnici iz Markuševca, Gračana i Šestina, koji su mnogo ranije morali u tvornicama zapaliti peći na drva, kako bi radnici došli u šest sati „na toplo“.
Začudo, mnogi Zagrepčani nisu visoki snijeg doživljavali jako ozbiljno, kao neku vrstu nepogode. Znali su maksimirskom šumom “gacati” i više od sata, tabati snijeg visok do koljena i kukova, ali su ipak stizali na posao. I kada je snijeg bio najveći, iz okolnih klijeti orila se pjesma, na vatri se pržila slanina, kobasice, pilo hladno vino, tako hladno da se grlo smrzne. Djeca su se spuštala nizbrdicom, bez bojazni da bi im neki rijetki automobil mogao prepriječiti put.
Tek kad su stigli automobili, kada su na poledici počeli raditi najraznovrsnije pogibeljne figure, snijeg se počeo smatrati nepoželjnim. Trebalo ga je hitno ukloniti. Više nisu bile dostatne lopate, drvene ralice i riđani uspuhanih nosova, već prave ralice, koje i u pola noći bukom probadaju uši građanima lakog sna. I kao da priroda tada namjerno pomaže ljudima. Kad stvarno izgleda da će neki gradski oci morati održati svoju riječ i pojesti sav snijeg, sutradan grane sunce. Tada se zaboravi na “bljuzgu”, mokre noge, ledene gromade koje nisu na vrijeme bile uklonjene s cesta, već su tu ostale kao brzo zaboravljeni kratkotrajni događaj.