Zagreb u retrovizoru (13)

ZAGREPČANI PIJU PRIGODNO

Osvajači raznih sportskih i drugih trofeja nekada su točno znali što ih čeka: iz pehara od pola litre ili litre morali su naiskap popiti upravo toliko prirodnog vina. Nikakva druga pića nisu mogla zamijeniti tradiciju. Gotovo uvijek vino se pilo na svadbama, krstitkama i drugim proslavama. Danas se na svadbama pije najmanje vina. Na stolovima su servirani razni voćni i drugi napitci, a otkako se zna za široku primjenu alkotesta, sve više muškaraca pije pivo i razne gazirane ili negazirane sokove. S „repertoara“ potpuno su nestali špriceri. Ponovo se vraća želja za prvim mladim vinom – portugizcem.
Neka vina, kao npr. đakovačka graševina mnogo su godina bila omiljena u velikim društvima. U “bunkerima” tj. neprijavljenim podrumima moglo se dobiti domaće izabele i seksarde. Muškat je napravio čitavi dar-mar u jednoj gostionici u Dubravi, kada se pravi, bez primjesa, počeo prodavati u tek otvorenoj gostionici. Servirao se najčešće s pečenim mozgom s jajima i tadašnji je gostioničar napravio dobar posao. U Mladini, Zelini i Prepuštovcu točila su se uglavnom domaća, malo kiselkasta vina. U vrlo poznati restoran Pod mirnim krovovima, s najboljom janjetinom, njen bivši direktor Stjepan Pisk uveo je dobra ljutomerska vina. Kad bi krenuli na neke specijalitete izvan grada, Zagrepčani su u Samoboru rado popili bermet, a na proštenjima u Mariji Bistrici gvirc, za kojega se pronio glas da ga u sazrijevanju u velikim bačvama stalno miješaju plivajuće kornjače.
Od žestokih pića bili su popularni Barun Trenk i Zrinski, a žene su odavno voljele „ajer konjak“, kraher i druge sokove slične današnjima. Preskupa piva snažnom su se promidžbom nametnula svim drugim pićima.