Zagreb u retrovizoru (12)

UŽIVANCIJA U MEDITIRANJU

Stranci koji posjećuju Zagreb, pa se nakon toga „za stalno“ dosele u naš grad, nerijetko kao prednost pred svojom domovinom ističu mirnoću i staloženost grada – bez stalne trke i žurbe. Zagrepčani znaju meditirati i to mnogo više nego ranijih godina. Kad su prije pedesetak godina o meditaciji, uživanju, “merakluku”, “kafenisanju” i drugim oblicima razmišljanja samog sa sobom pisala dva značajna novinara – Pero Zlatar i Jovan Hovan, uspoređujući nas sa susjedima, malo je tko vjerovao da će i naš grad prihvatiti takav način života.
Trenutke meditiranja Zagrepčani provode na razne načine. Kako je to bilo nekada prikazuje skulptura Antuna Gustava Matoša koji se raširenih ruku opustio na klupi Gornjeg grada i uživa u pogledu na ostatak grada. Najstariji način meditacije, posjećivanjem parkova i uživanjem u cvijeću i prolaznicima i danas se zadržao posebno kod starijih ljudi. Oni obilato koriste slobodne klupe Zrinjevca, Maksimira, Gornjeg grada, ali i svih parkova, kako bi u miru prebirali po svojoj prošlosti. Mlađe generacije za mjesto svoje meditacije biraju kafiće, posebno one s terasama. Radnim danima i blagdanima skoro su puna mjesta u kavani Dubrovnik, Gradskoj kavani, Kazališnoj kavani, ali i u novijoj Maloj kavani na Trgu Bana Jelačića. Roditelji s malom djecom i ljubitelji prirode znaju u sunčana jutra sjediti satima, i uz šalicu kave promatrati okolicu zagrebačkog Vidikovca.
Želja za trenutnom samoćom, razmišljanjima i meditiranjem ne napušta Zagrepčane zimi, a niti po hladnoći. I tada, neobičnim načinom sjedenja ispunjavaju polupuste zagrebačke klupe u parkovima i drugim mjesti