VATROGASCI NISU I KROVOPOKRIVAČI (17)

ZATOČENIK POTRESA I KORONE
Susjed Ivica iz Prekvršja, koji svako jutro iz svoje vikendice baci pogled na cijelo vikendaško područje, javlja da su uslijed potresa na našoj kući popadali crijepovi. Je li i na manje vidljivom dijelu vikendice nastala još i druga šteta, ne može znati. Bila je to vijest koja je došla u najnezgodnije vrijeme. Zbog pandemije korone i mojih godina ograničeno mi je kretanje, nedavno sam ostao bez automobila, trgovine građevinskim materijalom ne rade, javni prijevoz je obustavljen, a krovopokrivači imaju i bez mene posla preko glave. Kako god bilo, krov se mora popraviti.
Odlučio sam to napraviti sam, bez obzira na ograničeno kretanje. S maskom na licu i hrpom najlonskog prekrivača u Prekvršje me automobilom vozi kćerka. Ona na prvom, a ja na zadnjem sjedalu, u dijagonali. Na tavanu vikendice prevrćemo po starudiji. Pronalazimo nekih pet-šest dobrih rezervnih crijepova. Kćerka se raduje i tome. Na drugoj hrpi, ispod dasaka otkrivamo pravo blago: možda još pedesetak crijepova. Time je prvi problem riješen – nismo više ovisni o trgovini građevinskim materijalom. Ali, tko će zamijeniti crijepove?
Na putu nailazimo na grupu vatrogasaca s vozilom i dugačkim ljestvama. Predvodi ih mlada djevojka pod vizirom, s radio stanicom, sva se sjaji od gumbića i drugih ukrasa. Predlaže nam da nazovemo vatrogasnu centralu i od nje dobijemo dopuštenje da nam pomognu. To i činimo. Iz centrale nam kažu neka se dogovorimo s ekipom na terenu, pa ako je naša vikendica kojih dvjesto metara dalje, neka odluče. A mladi dečki, također u novim uniformama, svi kao svemirci, kažu da oni ne mijenjaju crijepove, oni nisu krovopokrivači i to ne znaju raditi. Pomažu samo kad nekome nešto ozbiljno prijeti. Mi neka to riješimo s krovopokrivačima.