UKIDA SE DISKRIMINACIJA VOZAČA PO DOBNOJ OSNOVI
Na slici: Vozači stariji od 65 godina uskoro neće morati na liječnički pregled da bi produljili vozačku dozvolu (Foto: M. Ratkajec)
Ovog trenutka nije najvažnije da li je to zasluga ministra Miranda Mršića, koji je najavio da će se zauzeti za starije osobe, da li je to priznanje policije da je pogriješila ili je aktualna vlast shvatila da će na idućim izborima diskriminirani građani glasovati protiv nje – važno je da vozači nakon 65 godina starosti, da bi produljili vozačku dozvolu – ne moraju više na obvezni liječnički pregled. Takva se odluka, na prijedlog policije, očekuje u Saboru, vjerojatno po istom postupku kako je donesena i ona diskriminirajuća – na brzinu i na štetu starijih osoba.
Još uvijek nije jasno što je sve to trebalo policiji da: usred ljeta, bez javne rasprave, bez konzultiranja stručnjaka, bez analize rezultata vožnje i prometnih nezgoda sa starijim osobama unatrag 10-15 godina, nametne 65.- godišnjacima neshvatljivu zakonsku obvezu, riskirajući da ju se proziva za diskriminaciju određene dobne skupine građana. Sada tu svoju odluku mora povlačiti, obrazlažući je teško shvatljivim razlozima.
Sredinom siječnja ove godine Automoto klub Maksimir bio je jedini autoklub u Hrvatskoj koji je javno, na svojem vrlo posjećenom portalu, brojčanim podacima osporavao odluku policije da se baš svi vozači stariji od 65 godina moraju podvrći liječničkim pregledima, što je bio uvjet za produljenje njihovih vozačkih dozvola. Da smo tada imali pravo, potvrđuje analiza događanja desetogodišnjeg razdoblja, od 1996. do 2005. godine. Naime, niti jedna prometna usporedba vozača starijih od 65 godina s onima u naponu snage, a to je između 25 i 29 godina ne ide na štetu starijih. Dapače stariji su skrivili u 2005. g. 4,2% nezgoda, a mlađi puno više – čak 14,5%.
U godinama 1996. – 2005. stariji od 65 godina sudjelovali su u prometnim nesrećama s nastradalima u pojedinim godinama od 58 do 646, a oni mlađi (25 do 29 godina) s 1319 do 2524 stradale osobe. U promatranom razdoblju poginulo je godišnje od 14 do 35 starijih osoba, a onih od 25 do 29 godina od 60 do 88 osoba. Navedeni podaci ne opravdavaju odmazdu koja je učinjena starijim osobama, pa se s pravom postavlja pitanje kojim su se podacima služili oni koji su javno na TV podržali tadašnji stav policije.
Dakako, nitko ne pokušava sakriti činjenicu da starije osobe s godinama gube neke elemente važne za upravljanje vozilima, ali ih zato nadoknađuju drugima. Konačno, tko će dokazati da su jedino starije osobe zbog toga najozbiljnija prijetnja sigurnosti prometa? Ovaj pa i drugi slučajevi samo dokazuju da se promjena zakonskih propisa u nas ne bi više smjela smatrati rutinskim postupkom, u kojemu predlagači imaju više prava, a drugi puno manje, pa im čak nije omogućeno niti sudjelovanje u javnoj raspravi.