Zagreb, Ružmarinka 17 - Tel.: 01 / 23 04 029 - Fax: 01 / 23 18 442 - e-mail: amk.maksimir@zg.t-com.hr

ČLANSTVO

Autoklub Maksimir
Ružmarinka 17, 10000 Zagreb
Tel. 01/ 23 18 442, 23 04 029,
23 69 951, 099 8139 018
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme

Pon.-pet. 8.00 - 16.00 sati

 

ČLANSKA AUTORADIONICA

Barutanski jarak 83
Narudžbe za radionu 8.00 - 16.00 sati na tel: 23 18 442, 23 04 029, 099 81 39 018
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme radione :

Pon. - pet. 9.00 - 17.00 sati

 

GDJE SMO?

VRIJEME

STANJE NA CESTAMA

GLAVU NA PANJ ZA KRISTALNE USPOMENE (27)

ZATOČENIK POTRESA I KORONE
Čudno da nakon proživljenog potresa imamo potrebu nekome nešto reći. Gospodin, kojega nisam niti čuo niti vidio bar osam godina, sjetio me se jer je prekapao po svojoj arhivi i među drugim nevažnim papirima našao i moju posjetnicu (vizitkartu). Svi koji smo radili neki javni posao imali smo uvijek kod sebe i taj komad kartona. Dijelili smo ga poslovnim prijateljima, ali i nekom tko je mogao postati značajan u našem životu.
Vizitkarta s mojim imenom i telefonom potakla je Ivicu A. da mi se javi, da se i sam začudi koliko je prošlo vremena otkada se nismo vidjeli. Neko kratko vrijeme radili smo u jednoj velikoj ustanovi, a onda nas je životni put razdvojio. On je otišao u osiguravateljsko društvo, dogurao do direktora sektora, a ja na drugu stranu. U nekom trenutku, kaže on, ponovo smo se sreli, a ja ovaj put kao neka vrsta revizora njegova rada. To da me netko imenovao revizorom uopće se ne sjećam, ali je očito da su to bile burne devedesete.
Čovjek koji tako dobro pamti i u svojoj osamdeset petoj godini, ispričao mi je preko telefona i svoj doživljaj u trenucima potresa. Već je bio budan kad se to dogodilo, a da slučajnost bude veća našao se ispred vratiju ogromnog ormara u kojemu je godinama pohranjena velika količina čistog, vrijednog kristala. Skupljao ga je njegov pokojni otac, a onda je ta pasija prešla na sina. Kad je grunuo potres, vrata ormara su se htjela silom otvoriti, a on se cijelim tijelom naslonio da to spriječi. Tako je ostao sve do drugog potresa, kad je ocijenio da njegovo životno blago više nije ugroženo. Prvo što sam ga pitao bilo je da li je uopće svjestan da je zbog kristala mogao ostati bez života. – Da, znao sam, svega sam bio svjestan. Ipak sam preuzeo veliki rizik. Kaže, ima nešto u kolekcionarima što je ponekad vrednije i od života. Nešto što je jače od njega. Već je puno puta rekao da neće više odlaziti na Sajam antikviteta na Britanski trg, ali kad dođe taj dan, ne može izdržati. Zarekao se da neće više kupiti niti jedan kristalni predmet, ma kako bio lijep i skup, a opet donese kući makar jednu sitnicu i unatoč tome što mu je kuća pretvorena u skladište kristala, koji je zauzeo svaki slobodni dio kuće.