GLAVE OBRASLE MAHOVINOM (25)

ZATOČENIK POTRESA I KORONE
Na svojim kratko zadanim rutama: trgovina – ambulanta – apoteka susretao sam neke ljude koji su mi jako poznati, a ipak nisam znao odmah tko su. Glave su im velike, kao da su obrasle mahovinom. Kao da su svi postali pjesnici ili likovni umjetnici, ili se nisu dugo šišali. Biti će da je ovo drugo, jer su brijači tijekom pandemije korone imali svoje slobodne dane, odnosno mjesece.
U vrijeme kada se nije znalo za koronu, a najveća opasnost je bila tuberkuloza, moja je glava također bila obrasla. Malo je bilo brijača, pa je tu ulogu preuzeo moj tetak Jambrešić iz Ravnika. Kad sam na svojem putu morao proći i pored njegove kuće, a on me primjetio, morao sam ući unutra, jer bi drugo za njega bila velika uvreda. Čim sam ušao, promotrio me sa svih strana i rekao: Uh, zarašteno, zarašteno! Iznad velike hrastove grede koja je prolazila plafonom sobe uzeo je komplet svojeg brijačeg pribora i navalio na moju glavu, kao na nepokošenu livadu. Nikako nije trpio da ja, kao mladi čovjek, nosim na glavi nekakve lokne, prirodnu kovrčavost. To za njega, jednostavno, nije bio pojam muškosti. Nije bio učeni brijač, ali je znao kako se to radi. Istina, znao sam se stresti, kao znak da me njegova tupa mašina čupa, ali to je bila cijena uljepšavanja.
Kad je glavni dio posla već bio pri kraju, tetak me uvijek pitao na koju stranu da napravi „crtu“. To njegovo pitanje postalo je svaki put neizaobilazni ritual, jer je znao otprije i vidio već na mojoj glavi na koju se stranu češljam. To mu je samo bio izgovor, kao da ne pogriješi. Pritom je znao sliniti po svojim prstima, pa mokrom rukom „trasirati“ novu crtu, kao da iscrtava autoput.
Sada, kada mi je u doba opasne bolesti bila potrebna usluga frizera, sve mi je bilo kao nestvarno. Moja brijačnica je bila zatvorena, žena koja me uređivala i pripovijedala svoje frizerske doživljaje, čamila je negdje u Rugvici, i čekala kada će opet uključiti svoje mašinice koje ne čupaju, špricati glave kolonjskom vodom i tražiti po vratu zadnje skoro nevidljive dlačice, na koje sam bio alergičan.
Eh, kako mi je tada nedostajalo jedno pravo šišanje!