PROMETNI ZAGREB

BICIKL CIJENJEN U NIZINAMA I VISINAMA

☼ Prometni Zagreb ☼ Bicikl kao prijevozno sredstvo može biti zadovoljan svojim statusom u Zagrebu.

Neki se mogu parkirati na pješačkom nogostupu ulice u strogom centru, a drugi uživati gore, u visinama, u krošnjama drveća. Ni med biciklima ni pravice?

AUTOBUS MJEREN CENTIMETRIMA

☼ Prometni Zagreb ☼ Natjecanje vozača kamiona, autobusa i specijalnih vozila oduvijek je u Zagrebu bio važan događaj. Time se pokazivalo tko je spretniji u vožnji, tko će kroz najuži prostor provući svoje vozilo bez oštećenja ili gnječenja graničnih balona. Mnogo godina za redom prva su mjesta osvajali vozači Čistoće. Da su zaista spretni dokazivali su svakodnevno, daleko od pogleda oštrih sudaca, provlačeći se uskim gradskim uličicama.

TKO ĆE BITI BRŽI?

☼ Prometni Zagreb ☼ Pružni radnici, zaštićeni samo plastičnim čunjevima, svakodnevno su bili izloženi opasnostima od naleta automobila, tramvaja ili drugih vozila. Zadatak im je što prije otkloniti neke kvarove na pruzi, bez prekidanja. Vozači tramvaja poštuju svoj red vožnje i svako neplanirano zaustavljanje narušava raspored njima i drugima. Odluke o tome kada uzmaknuti s trase ili kad zaustaviti tramvaj s dugačkim zaustavnim putom – uvijek se donose u sekundama. Greške s teškim posljedicama uvijek su moguće.

KORISNI, ALI KRATKOTRAJNI MOPEDI

☼ Prometni Zagreb ☼ U krizna vremena, kada je ponestajalo goriva za pogon automobila ili novca, zagrebački su vozači uvijek tražili alternativna rješenja.

TKO JOŠ NE ZNA POSTAVITI LANCE?

☼ Prometni Zagreb ☼ U doba edukacija vozača, građani su pokazali više zanimanja za učenje o samostalnom otklanjanju kvarova, nego za vježbanje postavljanja lanaca na kotače. Iako su lanci jeftiniji od zimskih guma, nisu se „udomaćili“. Tko treba zimsku opremu češće se odlučuje na kupnju zimskih guma i pripadajućih naplataka, nego na kupnju lanaca. Punih pet godina Autoklub Maksimir pripremao je vježbe o postavljanju lanaca, vozači su to savladali, mogli su ih kupiti po znatno nižim cijenama, ali je prevladala odbojnost prema njima. Uzroci toga možda leže i u činjenici da je vozaču promrzlom na snijegu odbojno izlagati se hladnoći i drugim neugodnostima koje donose lanci na kotačima.

ZAGREPČANI KORISTE AUTOMOBIL RACIONALNO

☼ Prometni Zagreb ☼ Poluprazne gradske ulice, a pločnici puni automobila u određenim vremenskim razdobljima potvrđuju višegodišnja promatranja, koja pokazuju da vozači ipak koriste svoja vozila racionalno. Kad s njima odrade ono zbog čega su im najviše i potrebni, najčešće ih negdje parkiraju. Njihove jutarnje vožnje odnose se na obaveze prema obitelji – prijevozu djece, odlasku na posao i dr. pa zbog toga u prosjeku godišnje prelaze samo 13.000 kilometara. U godinama kada nije bio toliko razvijen samostalan poduzetnički duh pojedinca, tvornička su parkirališta bila prepuna, a ulice gotovo prazne. Nova sustavna ispitivanja možda bi pokazala druge vrijednosti, koje su u skladu s drugačijim vremenima i aktivnostima građana. U svakom slučaju automobil niti danas nije luksuz.

GRAD SA STOTINU MALIH UNIVERZALACA

☼ Prometni Zagreb ☼ Iako je 1965. godine Zagreb imao samo 38.500, a 1970. godine 91.347 automobila, o njihovoj tehničkoj ispravnosti i popravcima brinulo je stotine autoservisnih radionica. Bili su to, većinom, mali prostori nastali od kućnih garaža, pokriveni salonitnim pločama i bez suvremene tehničke opreme. U njima je ponajčešće radio po jedan ili dva automehaničara ili autoelektričara, vještih u popravcima svih maraka automobila. Jedna od takvih “uličnih” radionica bila je i na početku Borongajske ceste, ispred koje je na red znalo čekati i desetak raznovrsnih vozila. Nešto veće radionice počele su se otvarati 1965. godine kada je proradio i autoservis Pavlinić-Sopić na Savskoj cesti, ali i Vulkanizacija Bat. Dvije godine kasnije otvorena je vulkanizerska radionica Šurina, a 1972. poznata specijalizirana radionica za ispušne sustave Durlen-Guša. Sve te radionice bile su nešto kasnije i suradnice Autokluba Maksimir.

KAMIONDŽIJE I BIKERI KAO NEPOGREŠIVI “LOKATORI”

☼ Prometni Zagreb ☼ Vozač koji je na nekoj nepoznatoj prometnici poželio kušati dobru hranu, iz svojeg je automobila brižno pratio ponašanje vozača kamiona.

JUPI, STIGLA NOVA “PILA”

☼ Prometni Zagreb ☼ U godinama kad je u Zagrebu registrirano po 7.000 novih automobila godišnje, a to su godine od 1975. na dalje, svaki novi automobil izazivao je pozornost. Mladi su pokazivali svoju veliku znatiželju da saznaju o svemu što je bilo novo na tim vozilima. Veće autokuće imale su vlastite instruktore koji su potencijalne kupce upućivali u sve tehničke novotarije i omogućavali im da se u probnoj vožnji upoznaju s novom “pilom”. Posrećilo se to i mladom E. Dj., danas poduzetniku, kojemu se ipak nije dogodilo da isprobani automobil kupi i garažira u svojoj garaži.

KOJI JE TO “PAUK”?

☼ Prometni Zagreb ☼ Specijalno vozilo na našoj slici moglo bi biti jedan od dva “pauka”, koje je policija ustupila 1989. godine sadašnjem Zagrebparkingu. Naime, godine 1965. osnovana je u Zagrebu Komunalna radna organizacija Centar, kojoj je u nadležnost pripalo i premještanje krivo parkiranih automobila s javnih prometnih površina. Ta je organizacija kasnije promijenila ime u Zagrebparking, a sjedište joj je bilo u Bakačevoj ulici. Premjestili su na tisuće automobila, zaradili puno novca i stalno bili na meti vozača. Autoklub Maksimir, kao zaštitnik građana, bio je često u sukobu s Zagrebparkingom. Bivši, dugogodišnji direktor Zagrebparkinga Mato Kraljević, tek je ove godine poslao dirljivu poruku Autoklubu Maksimir, priznavši mu zasluge za brigu o svojim članovima i drugim vozačima.

SEMAFOROVA PAČJA ŠKOLA

☼ Prometni Zagreb ☼ Iako je prvi semafor u Zagrebu postavljen 1959. godine na raskrižju Trg N. Šubić-Zrinjski – Hebrangova, čak idućih 20 godina neki su se vozači “borili” s njegovim pravim značenjem. Kada je postavljen i onaj na raskrižju Držićeva – sadašnja Av. Vukovar zaredala su oglašavanja automobilskih sirena. Neki vozači još uvijek nisu bili sigurni smiju li na upaljeno crveno svjetlo nastaviti vožnju posebnim odvojkom iz Držićeve u Av. Vukovar, pa su se u nedoumici zaustavljali, usporavajući promet.

Porođajnih muka bilo je i kod uvođenja zelenih strelica na semaforima koje olakšavaju prolazak raskrižjem svima koji skreću udesno.

Svaka je zagrebačka novotarija imala duže ili kraće privikavanje svih na koje se odnosila, pa čak i vrlo jednostavno uvođenje jednosmjernih ulica 1964. godine.

ŽENO OTVORʼ PROZOR ŠIROKO

☼ Prometni Zagreb ☼ Dok se u Europi naveliko uvodio bezolovni benzin, u zagrebačkoj „staroj“ Vlaškoj, kao i u drugim najprometnijim ulicama još su se uvijek širom otvarali ulični prozori, a stanovi prirodno prozračivali bez obzira na štetnost ispušnih plinova i gomilanja olovnih čestica na pločnicima. U veljači 1991. objavljena je lista najprodavanijih automobila u Hrvatskoj za 1990. g., a na prvom mjestu bio je Yugo koral s 84.940 komada, na 2. mjestu Yugo skala s 27.229, na 3. mjestu Lada samara s 13.971, na 14. Trabant s 2.300, a na 20. mjestu Opel vectra s 400 prodanih komada. Kupci nisu birali automobile po tome imaju li ugrađene katalizatore.

Na nove ekološke propise INA je reagirala munjevito. U svibnju 1991. se već na 200 crpki prodaje bezolovni benzin. Vozačima se šalju ozbiljna upozorenja da u automobile s katalizatorima ne smiju točiti benzin s dodatkom olova. Privikavanje na bezolovni benzin za mnoge je bilo bolno i skupo.

Utakanje krivog goriva na benzinskim crpkama često se događa i danas, pa stručnjaci tehničke pomoći na cestama Autokluba Maksimir imaju dosta posla oko pražnjenja spremnika goriva i u tome su pravi znalci.

MAHERI ZA UBIJANJE PIKECA

☼ Prometni Zagreb ☼ Zaboravili smo kako je bilo 1980. godine, a od tada je prošlo samo 36 ljeta. Bilo je to vrijeme “pikeca” pogrdnog naziva za izbijanje hrđe na karoserijama automobila, što je bila česta pojava, a naziv je prenesen iz križevačkog kraja gdje se “pikecom” nazivalo odstajano drvo u cjepanicama za prodaju, kojega su dobrano nagrizli crvi.
Hrđa je uništavala sve dijelove karoserije, pa čak i brisače i odbojnike. Gotovo se isto dešavalo s automobilima sklopljenima u Srbiji ili Sloveniji. Hrđu su vozači skrivali prefarbavanjem brisača vjetrobrana, blatobrana, čeličnih felgi, nosača motora. Na krovove se nanosila plastična masa, pa je automobil ponekad izgledao jako moderno. Trule podove i pragove, kao i druge dijelove limarije izrađivali su naši domaći vješti ljudi i zamjenjivali neuporabljivo.
Tko se previše vozio po kiši i nije odmah posušio krov, ili je preko zime ostavio auto na cesti pod ceradom, u proljeće je mogao očekivati promijenjenjenu boju automobila. Pojedine autopraonice, limari i lakireri imali su svoje recepte za najučinkovitije poliranje karoserije i skidanje hrđe koja još nije uznapredovala. Po vlastitim receptima, koje su držali u tajnosti znali bi premazati cijeli automobil svojom tekućinom i bar za kratko vrijeme odstraniti hrđu.
Srećom, danas je vrijeme “pikeca” daleko iza nas, pa se ne moramo pribojavati prve kiše i njenog utjecaja na kvalitetne limove iz kojih je izrađena karoserija. U tome nam pomažu i plastični materijali neosjetljivi na koroziju.

MJERAČU, RECI MI PRAVU ISTINU

Na slici: Ruta mjerenja potrošnje počela je najčešće u Zagrebu a završavala u Jastrebarskom ili Ježevu. Nije poznato da je još netko u bivšoj državi imao takav aparat, koji se čuva u AK Maksimir kao dokaz ne baš lakog vremena za vozače.

☼ Prometni Zagreb ☼ Osamdesetih godina prošlog stoljeća na benzinskim postajama nema dovoljno svih vrsta goriva za automobile. Vozači štede kroz pažljiviju vožnju, smanjeni broj prevezenih kilometara i bolje održavanje motora automobila, a država administrativnim mjerama. Automobili još nemaju ugrađene mjerače potrošnje, iako potencijalne štediše zanima koliko troše njihovi automobili, pravi benzinski razmetljivci. Lade i neke druge marke automobila troše i 15 litara na 100 kilometara. Autoklub Maksimir (tada AMD Maksimir) naručuje u Njemačkoj prvi elektronski mjerač stvarne potrošnje. Aparat mjeri sve: potrošnju u mirovanju, u svakoj od brzina, na usponima, na nizbrdici, po vjetru i svim drugim uvjetima. Vozači točnim mjerenjem konačno znaju koliko njihov automobil stvarno troši, često različito od onoga što piše u prospektu.
Na slici: Ruta mjerenja potrošnje počela je najčešće u Zagrebu a završavala u Jastrebarskom ili Ježevu. Nije poznato da je još netko u bivšoj državi imao takav aparat, koji se čuva u AK Maksimir kao dokaz ne baš lakog vremena za vozače.

KAJ JE TO FILM ILI TELEVIZIJA?

☼ Prometni Zagreb ☼ U godinama kada je Zagreb imao tri puta manje automobila, te kad se tom blagodati nije moglo pohvaliti svako domaćinstvo, oprema autoelektričarskih radionica mnogima je bila nepoznata. Kada su vlasnici radionica počeli postavljati tračnice po kojima se trebao kretati regloskop – aparat za kontrolu i podešavanje svjetala automobila – neki su građani pitali: Jel’ se to snima film ili je to televizija? Glomazan aparat s velikim staklom, nogarima i nezgrapnošću, svakako je izazivao pažnju i znatiželju.

Od tada, a prošlo je oko 35 godina, regloskop se nije mnogo promijenio. Njegov drugačiji oblik, lišen nezgrapnosti djelo je dizajnera, ali mu je namjena ostala ista. Sve se rjeđe može vidjeti na otvorenom, jer mu je potreban ravan prostor po kojemu se kreće, a to su autoservisne radionice ili stanice za tehnički pregled vozila.

S intenzivnim cestovnim prometom povećava se i značaj regloskopa. Ako su svjetla loše podešena, pa su usmjerena prema nebu ili previše prema tlu, to utječe na vidljivost vozača, ali i na sigurnost prometa. Nije naodmet uvjeriti se u radionici kako stojite s tim, jer takve su provjere besplatne ili se plaćaju vrlo malo.

UMJESTO MIŠIĆIMA, AMORTIZERI TRETIRANI ŠOKOVIMA

☼ Prometni Zagreb ☼ Prije 41 godinu u Zagrebu je postavljen tzv. šok-tester, prvi uređaj za ispitivanje automobilskih amortizera u Hrvatskoj. Bio je to događaj za autoservisne stručnjake ali i za djelatnike Centra AMSH (danas HAK-a), koji je u svojoj novoj zgradi pružao raznovrsne tehničke usluge članovima i svim drugim vozačima. Do tada se ispravnost amortizera provjeravala mišićima, tj. snažnim pritiskivanjem i naglim puštanjem dijela automobila gdje su smješteni amortizeri. Novi uređaj, uvjerili su se brojni uzvanici na svečanosti, snažnim je vibracijama tzv. šokovima proizvodio iste, ali vjerodostojnije učinke od onih ljudskih ruku.

Zagreb je desetljećima bio i jedini grad u Hrvatskoj koji je imao radionicu za popravke amortizera. Vodila ju je automehaničarka Radojka Prihić u svojoj radionici u Hondlovoj 12. Postavljanjem šok testera u AMSH i njoj je posao pojednostavljen jer su vozači sada k njoj dolazili s točnom dijagnozom svojih neispravnih amortizera, ispisanoj na papiru. Kasnije je i ona kupila šok-tester, a slično su se ponašali i drugi serviseri.

Cijena prvog ispitivanja na šok-testeru bila je 20 dinara za članove AMSH, a 22 dinara za ostale vozače.

Danas se amortizeri više ne popravljaju, već se stavljaju novi. Taj je posao postao neisplativ. Umjesto na velikom uređaju, ispravnost se sada provjerava na ispitnoj traci, kada auto kotačima nagazi na nju.