AUTOMOBILI I LJUDI U PROHUJALOM VREMENU (27)

Dječje sjedalice – od jednostavnih do savršenih

Na slici: Prvotni izgled dječje sjedalice za automobil u Zagrebu (Foto: M. Ratkajec)

Krajem 1970. godine sjedalice za djecu u automobilu više su ličile na tapetarski poluproizvod, nego na nešto što će dijete zaštititi u vožnji. Nisu imale pojas za pričvršćivanje, jer ih još tada nisu imali niti svi automobili. Dodatne pojaseve za pričvršćivanje sjedalice i osiguranje djeteta radio je u Zagrebu samo jedan autotapetar. On ih je u svojoj radionici krojio i montirao na automobil, a po potrebi u podu automobila bušio rupe. Djeca su prolazila sve ono što i odrasli s napretkom automobilske industrije. S vremenom “brusili” su se kriteriji o izgledu sjedalica, pa se danas izrađuju i vrlo kvalitetne. Tada nije nikome padalo na pamet da podvrgne laboratorijskim ispitivanjima tkaninu za presvlaku, boje i sve druge materijale od kojih su izrađene. Nove generacije djece zbog toga se sigurno neće više voziti na sjedalu suvozača, bez sjedalice ili osigurane sigurnosnim pojasevima, iako si neki roditelji dopuštaju eksperimentirati i na taj opasan način.