AUTOMOBILI I LJUDI U PROHUJALOM VREMENU (18)

Lake prikolice kao društvena opasnost
Na slici: Apsurd: Vučne kuke za prikolice koriste se najmanje, a čak dva puta moraju na atestiranje

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme razbuktavanja izgradnje stanova i vikendica, mnogi su se građani okušali u izradi lakih prikolica, potrebnih za povremeni prijevoz tereta.

Za to su koristili osovine, kotače i opruge rashodovanih automobila, sve dok ih se nije proglasilo kao društvenu opasnost na cestama. Nekom se prikolica odvojila u vožnji od automobila i to je bio razlog da su se izrađene prikolice morale slati na atest, koji su obavljali u Centru za vozila Hrvatske. Van snage su stavljene i vučne kuke koje su izrađene u tokarskim radionicama. I za njih je trebalo ishoditi atest, a sve, dakako, uz dobru naplatu.
Sve prikolice dobivale su ponovljeni registarski broj vučnog vozila. Nakon nekog vremena uvedena je obveza da prikolice moraju imati još i dodatnu križnu vezu, pa su ih vozači počeli lancima vezati za automobile. Kako se uvidjelo da to nije pravo rješenje, na traženje tadašnjeg AMSH u Zagrebu je održan sastanak s autorima saveznog Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Odlučeno je da se sistem dodatnog pričvršćivanja prikolica odgodi, ali dok se ne nađe pravo rješenje. Do rješenja su došli proizvođači prikolica, a lanci su ostali, ali s u novom obliku. Prikolica se morala registrirati svake godine, a nakon toga nakon protekle tri godine. Dobile su svoje registarske brojeve, neovisno o vučnom vozilu. Od 1996. za prikolice je uvedena zelena karta. No, tu nije kraj. U najnovije vrijeme vučna kuka, iako već ima atest, mora na još jedan i to uz naplatu, što graniči sa zdravom pameti.