AUTOMOBILI I LJUDI U PROHUJALOM VREMENU (15)

Sjećanje veterana Karla

Karlo Kovačević više je godina vozio kamion OM, koji nije imao vanjska ogledala, žmigavce i grijače kabine. Upravljač na desnoj strani stvarao mu je velike probleme kad je na cesti trebalo skrenuti ulijevo, jer nije vidio tko mu dolazi s te strane. Od smrzavanja spašavale su njega i druge vozače vrijedne Ličanke, koje su plele debele i tople ličke čarape, a oni su ih masovno kupovali na tržnici Dolac.Kad bi ih obukli, zajedno s teškim gojzericama (zimskim visokim cipelama), šubarama i bundama podsjećali su na ljude iz Sibira.
Stari metalni dijelovi na kamionima svaki bi čas pucali, pa bi ih sami varili. Tko je zaboravio bar jednom tjedno podmazati pokretne dijelove kamiona s priručnim mazalicama nije mogao očekivati da će vožnja proći sretno.

Na slici: Zbog sklonosti prema automobilima, bravar Stjepan Vajdić je već 1927. godine vozio Forda tip D s registarskim brojem 108 (na mjestu suvozača na slici), a kasnije je bravarsku radionicu pretvorio u mali servis za kamione

Na slici: Prije 55 godine kamioni Mercedes bili su najtraženiji za prijevoz građevinskog materijala. Takve je imao i Stjepan Vajdić, a vozio ih je Karlo Kovačević, njegov brat Martin, ali i Luka Ivezić

Na slici: Karlo je među rijetkima koji je od vozača kamiona postao “profesor”. Školovao se za instruktora vožnje, te radio u Školskom centru za cestovni promet, a zatim u autoškoli AK Poštar. I danas se sjeća teških vozačkih dana koje je lakše prebolio zahvaljujući ličkim čarapama i zimskim bundama