AUTOMOBILI I LJUDI U PROHUJALOM VREMENU (14)

Lujo, Štef i Mirko – majstori – univerzalci

Na slici: Kako su se snalazili vozači kad je stigla hidraulika, a oni još uvijek nisu imali aparate za njenu kontrolu – znaju samo oni koji su zbog toga prebrodili sve poteškoće

U Maksimirskoj ulici, bio je u maloj prizemnoj radionici zemljanog poda, bez dovoljno svjetla Lujo Pula, čovjek koji je od željeza znao istokariti svaki željeni dio. On je znao čak popravljati i Bosch pumpe bez ikakvih tehničkih pomagala ili elektronskih mjerila. Njegovim kardanskim osovinama hvalili su se “kamiondžije” cijelog Zagreba. Ako je nekome trebalo napraviti za kamion novi poklopac motora ili bilo što drugo iz lima, znalo se da u Dubravi postoji limar Mirko Kolarek, koji je bio pravi meštar. I on je u neku ruku bio suradnik Stjepana Vajdića. Tako su se svi ispomagali, da bi kamioni bili uvijek spremni za prijevoz cigle iz ciglana, zatim za prijevoz ugljena, a kasnije za prijevoz cementa, šljunka i drugog građevinskog materijala. Ovi su šoferi svojim kamionima prevezli materijale za izgradnju tisuće kuća, unatoč tome što u prvo vrijeme nije bilo hidraulike, pa niti automatskog istovara tereta, već su to radili fizički radnici, koji su znali spavati u nekoj pokrajnjoj prostoriji i biti uvijek spremni na poziv vlasnika kamiona.

Na slici: Ono što je bez pomagala radio majstor Lujo u svojoj primitivnoj radionici (popravak Bosch pumpi) danas radi moderna tehnika

Na slici: Za podići kamion ili pokvareni autobus u zrak treba puno snažnih dizalica. Prije su to radili ljudi “krtice”, koji su se zavlačili u kanale, iskopane u radionicama i u mraku i vlazi obavljali svoj posao na podvozju.