AUTOMOBILI I LJUDI U PROHUJALOM VREMENU (12)

Traže se šoferi snagatori

Na slici je  kamion Mercedes-Benz s oznakom 1, čija je slika objavljena u Njemačkoj 1942. godine – kao najtraženija marka u Europi

Pet godina po završetku Drugog svjetskog rata, 1950. godine, većina kamiona iz privatnog vlasništva već je bila “preseljena” u Dravu, državno poduzeće koje se brinulo o transportu. Tamo su u “službi naroda” na neodređeno vrijeme bili oduzeti Omovi, Citroeni, Fiati, Blicevi, Mercedesi, Manovi i Prage, sve birane marke iz bivših okupatorskih i savezničkih zemalja.Vozili su ih školovani vozači, zvani šoferi, a prali i podmazivali pomoćni mehaničari, sve po redoslijedu i propisima koji su vladali i u drugim zemljama istovrsnog državnog uređenja.
Već 1960. godine oživio je privatni sektor i vozač kamiona postao je traženo zanimanje. Ali tko je želio postati pravi šofer morao je raspolagati iznimnom fizičkom snagom, koja je trebala za zaokretanje kotača. Servo upravljač je bio nepoznanica, a snaga mišića je pomoću sitnih trzaja upravljačem uspijevala okretati kotače u željenom smjeru. Kada bi prednji kotači zaglibili u blatu, proces usmjeravanja znao je potrajati satima.

Vozači kamiona i autobusa najčešće su morali sami otkriti i popraviti kvar na cesti. Ako im se zablokirao zadnji kotač, umjesto kotača vezali bi komad stabla hrasta, srušenog negdje u šumi i tako podignuti kamion dovukli do Zagreba. Tijekom 20 kilometara puta oštra cesta znala je “skratiti” tvrdo deblo i za pola metra, pretvorivši ga u piljevinu

Tko od vozača nije znao ili mogao sam promijeniti tešku gumu odmah mu je pala cijena, ali i tjedna plaća

Oštećene gume popravljale su se lijepljenjem novih komada iz neke druge, odbačene gume. Takva zakrpa izdržala je brzine kamiona od 30-40 kilometara/sat