Zagreb, Ružmarinka 17 - Tel.: 01 / 23 04 029 - Fax: 01 / 23 18 442 - e-mail: amk.maksimir@zg.t-com.hr

ČLANSTVO

Autoklub Maksimir
Ružmarinka 17, 10000 Zagreb
Tel. 01/ 23 18 442, 23 04 029,
23 69 951, 099 8139 018
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme

Pon.-pet. 7.30 - 16 sati
Subotom 9.00 - 12 sati

 

ČLANSKA AUTORADIONICA

Barutanski jarak 83
tel. 23 18 442, 098 223 411,
098 382 886, 098 308 082
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme

Pon. - pet. 8.30 - 17 sati
Subotom   8.30 - 16 sati

 

GDJE SMO?

VRIJEME

STANJE NA CESTAMA

AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (23)

slika 1-23Sigurnosni pojasevi bremeniti problemima

Čak tri problema pojavila su se kada je objavljena Odluka o obveznoj ugradnji sigurnosnih pojaseva za prvi red sjedala. Obveza je počela s 1.1.1977., a pojaseve je u bivšoj državi proizvodila samo jedna tvornica u Sloveniji. Vozači nisu bili naviknuti na vezanje, nije bilo servisa za održavanje, a niti mogućnosti da se oštećeni pojasevi negdje zamijene ispravnima.

U Hrvatskoj je 1976. godine bilo 511.821 automobila, a od toga je oko 40-50 posto automobila koji nisu imali pojaseve bilo proizvedeno u domaćim tvornicama. Za taj broj automobila valjalo je osigurati homologirane pojaseve s tri točke pričvršćivanja. Slovenski proizvođač dobio je homologaciju u Nizozemskoj i oznaku pojaseve E-4, ali odmah se pojavilo mnogo drugih bez homologacije.

Već 1976. godine automoto društva organizirala su u svojim radionicama pouke o ugradnji i korištenju pojaseva. U AMD “Željezničar” u Zagrebu stigla je prva pošiljka pojaseva, koje su ugrađivali slovenski stručnjaci i podučavali domaće. Brojne dileme oko toga koji automobili moraju imati pojaseve razrješavala su sredstva javnog priopćavanja, koja su odigrala veliku ulogu i oko širenja svijesti o potrebi vezivanja. Mnogi su vozači, naime, tvrdili da su im pojasevi u gradskoj vožnji, kod malih brzina vožnje, nepotrebni. Demantirali su ih slučajevi iz zagrebačke Traumatološke bolnice, gdje su se liječili upravo takvi slučajevi i zorno opovrgavali lošu teoriju o bezopasnim malim gradskim brzinama vožnje.

Zahvaljujući automoto društvima, koja su ukazivala na potrebu otvaranja servisnih radionica, u samom početku u Zagrebu se moglo u dvije radionice ugraditi pojaseve (servis Honda i Vitrum), ali zamjena samo jednog pojasa službeno je bila nemoguća puno godina.

Prošlo je dosta vremena dok su vozači konačno prihvatili vezivanje pojasevima kao potrebu i stvarnu zaštitu od posljedica prometnih nezgoda. To su prihvatili i suvozači, ali vezivanje putnika na stražnjim sjedalima kao problem ostao je skoro 40 godina.

Učvršćivanje dječjih sjedalica iza vozača rješavano je na relativno bezbolni način. Tim se poslom bavilo nekoliko autotapetara, koji su bili opremljeni trakama, ali i drugim priborom za montažu.

slika 2-23slika 3-23slika 4-23

 

 

 

Na slikama:

  1. Širenje navike o potrebi vezivanja sigurnosnim pojasevima kod odgovornih vozača prošlo je relativno lako

  1. Prvo postavljanja pojaseva i prve poduke vozači su u Zagrebu dobili u AMD Željezničar

  2. U autotapetariji Vitrum obavljala se ugradnja i popravci pojaseva kao i učvršćivanje dječjihsjedalica

  1. Prvi pojasevi podešavali su se fiksiranjem pomoću plastičnih graničnika

 

Print