AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (17)
Stara poslovica o podmazivanju i vožnji u Hrvatskoj pretočena u stvarnost
U jeku razvoja motorizacije u Hrvatskoj sedamdesetih godina naša najpoznatija naftna kompanija INA već je navršila pune 83 godine rada. Pod raznim imenima i upravama postojala je od 1887. godine i uvijek proizvodila ulja. Početkom 70-ih već je proizvodila kvalitetna motorna ulja INA delta multigrade i INA delta TLX, a 1975. INA rubella i INA delta TLX 15 W – 50. Vozači naučeni na stalnu “ljetnju” i “zimsku” zamjenu ulja u motoru automobila stavljanjem multigradnih ulja na tržište lišeni su jedne sezonske obveze.
Ulja za podmazivanje motora uvijek su bila na cijeni, bez obzira radilo se o domaćoj proizvodnji ili uvozu. Tih godina najpoznatije su bile marke Castrol, Valvolin i dakako – INA delta TLX čija je prodaja u 1974. porasla za čak 40 posto. Iako je izbor bio dosta velik, jer su 1975. g. sredstva informiranja najavljivala nova ulja oplemenjena vodikom, kao što je Extra HD, INA-super 1, INA-super 3 i INA delta TLX single i multigrade, mnogi vozači još uvijek 1978. ne voze multigradnim uljima. Stare se navike ne zaboravljaju tako lako.
Smiju li se u dolijevanju miješati ulja raznih proizvođača, mnogo je godina bilo krucijalno pitanje. Princip je bio i ostao: nikad ne dolijevati multigradna ulja jednogradnima, a isto tako ne dolijevati sintetska mineralnima i obratno. ININA ulja mogla su se slobodno miješati Mobilovim, Shellovim, Essovim, BP-ovim i Castrolovim. To potvrđuje kvalitetu motornih ulja INE.
Posao s proizvodnjom i prodajom ulja bio je profitabilan. S obzirom da su se neka ulja trebala mijenjati svake tri godine, potrošnja je bila velika. Od 1979. do 1989. godine svake se godine troši oko 125.000 tona motornih ulja u cijeloj bivšoj državi.
Motorno ulje bilo je valjda jedini proizvod, koji se i nakon uporabe u automobilu mogao koristiti i u druge praktične svrhe. Izrađivale su se peći za zagrijavanje radionica i drugih poslovnih prostora kojima je kao gorivo poslužilo rabljeno ulje. Razni drveni predmeti premazivali su se starim uljem kao impregnacijom. Sedamdesetih nisu postojali propisi o obveznom zbrinjavanju rabljenih ulja, pa su znatne količine završile u potocima i u šumarcima.
Ulje se moglo besplatno promijeniti na benzinskim postajama gdje je i kupljeno i to usisavanjem iz kartera, ali i ispuštanjem u kućnim dvorištima. Stara, istrošena vozila, znala su na oštećenim brtvama ispuštati ulje i ostavljati na cestovnom asfaltu prepoznatljivi trag. Do jačanja svijesti o ekologiji rijetko se to smatralo nekim velikim grijehom.
Na slici:
- Limenka motornog ulja bez pobližih oznaka, koja datira najvjerojatnije izmeđju 1975. do 1980. g.
- Na benzinskim postajama vozačima su besplatno mijenjali ulje i antifriz
- Iako ulja već imaju svoje aditive, vozačima se nude i dodatna
- Curenje ulja iz starijih vozila bila je česta slika u Hrvatskoj sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća