AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (46)

Jesu li godine 1970.-2000. toliko važne?

U 45 tema vezanih za ljude i automobile u Hrvatskoj, objavljenih na web stranici Autokluba Maksimir, dano je podosta elemenata analitičarima i običnim građanima da procijene: jesu li godine u vremenu 1970. do 2000. stvarno posebne i izuzetno važne za razvoj automobilizma i cestovnog prometa u Hrvatskoj. Da se u tih 30 godina dogodilo mnogo toga, što se nije desilo prije tog razdoblja, a niti kasnije, a što se NE MOŽE ponoviti, govore činjenice.
U tim su godinama, pored ostaloga, otvoreni prvi kilometri autocesta u Hrvatskoj. Istodobno stvoreni su jedinstveni sustavi izgradnje i održavanja cesta, kao i jedinstveni sustavi uspostave i financiranja pružanja tehničke pomoći na cestama, sistema veza za pružanje hitnih intervencija, obavljanja tehničkih pregleda vozila, organiziranja autoškola i polaganja vozačkih ispita. Upravo je u tim godinama bio najveći broj malih radionica za popravke automobila, izgrađeni su novi autoservisi, počela je proizvodnja goriva po novim svjetskim propisima, ali je uvedeno i prvo zakonsko ograničenje uporabe automobila u prometu. U godinama Domovinskog rata stradalo je na desetke tisuća vozila, obnavljan je vozni park, broj automobila rastao je neviđenom brzinom. Automobili s postotkom od 80 sudjeluju u razvoju turizma u Hrvatskoj.
U raznim tehničkim, sigurnosnim i informativnim programima vezanim za automobile i cestovni promet u tih 30 godina aktivno sudjeluju sudski vještaci, odvjetnici, liječnici, profesori s raznih fakulteta, policija, prometni psiholozi, novinari, izumitelji, osiguravajuća društva, na tisuće volontera, natjecatelji u automoto sportu, žene, djeca i osobe koje će tek postati vozači.
U uvođenju novih tehnologija u automobile pomažu i stručnjaci iz Italije, Nizozemske i Austrije. Na platforme zagrebačkih i drugih bolnica u Hrvatskoj slijeću helikopteri s hitnim pacijentima, a oni nose oznake auto-moto organizacije.
Pitanje je može li se bilo koje razdoblje u automobilskim pronalascima uspoređivati s onima u razdoblju od 1970. do 2000. kad su sami građani tražili nova bolja rješenja, koja su im omogućavala popravke automobila, vožnju s manjom potrošnjom goriva, ili bolji protok pješaka i drugih sudionika u prometu. Taj poriv za novim, kojega je poticala svakodnevna teška stvarnost, nestašica dijelova i materijala, bio je poticaj za uspješno tehničko preživljavanje i mobilnost u prometu.
Imena mnogih stvaratelja i stručnjaka samo su dio jednog razdoblja, u kojemu su se od starih, oštećenih i otpisanih vozila gradila nova u vlastitim garažama. Njihova imena, objavljena u ovom serijalu, nisu i stvarni prikaz broja ljudi i organizacija, društava, klubova, saveza i drugih oblika udruživanja, čiji je doprinos u razvoju automobilizma i prometa u Hrvatskoj od izuzetne važnosti.
Ovaj serijal, u Hrvatskoj objavljen prvi puta, ilustriran je s oko 200 izvornih fotografija, većinom napravljenih ruskim fotoaparatima Zorki i Zenit, na filmovima koji su također dio povijesti: Ilford, Isopan, Fotokemika i filmova nepoznatih proizvođača koji su se potajno donosili u Hrvatsku u kolutima i rezali na željeni broj snimaka.
Sadržaj serijala nije rezultat prenošenja sjećanja s koljena na koljeno, već autentičan i izvoran. Iako je od 1970. do 2018. godine prošlo više od 47 godina, nekih pojedinosti još se prisjećaju i sudionici, sada već u osmom i devetom desetljeću života. Oni, kao i mnogi drugi građani dali su značajni doprinos jednom vremenu, koje predstavlja dio povijesti automobilizma i prometa i kao takvog je vrijedno zabilježiti i oteti od zaborava.

Na fotografijama:
1. Godine u kojima se se kao cestovni dobročinitelji izmjenjivali Fićo, Zastave, Lade, Fordovi, Peugeoti, a tek je 1994. godine osigurano njihovo sustavno financiranje
2. Automobili s dijagnostičkim uređajima za provjeru ispravnosti rada motora obilazili su gradove, sela, pa i otoke s malim brojem automobila i pomagali u održavanju vozila i manjoj potrošnji goriva
3. Stručnjaci svih vrsta specijalizirali su se za otklanjanje grešaka u tvorničkoj proizvodnji automobila
4. Članovi AMD Daruvar vlastitim su rukama, ciglu po ciglu, ugrađivali u novi društveni dom. Nisu bili jedini.
5. Za Domovinskog rata neke su benzinske postaje na okupiranim područjima postale mjesta za napajanje domaćih životinja vodom.