AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (6)
Proizvode automobile, ali ne i rezervne dijelove
Godina 1970. bila je u znaku kronične nestašice rezervnih dijelova za automobile. Vozači su tek 1971. godine saznali za neke od razloga nestašice. Te su godine zamrznute marže trgovcima, pa im se za malu maržu nije isplatilo ulagati novac, vrijednost kojega je pojela inflacija. Trgovci su tvrdili da je nestašica i zbog toga što je prenaglo povećan broj prodanih automobila, a bilo je i premalo iskustva u odnosima trgovci-proizvođači. Nedostatak deviza usporio je uvoz itd. Samo jedna velika prodajna organizacija na skladištu bi trebala imati dnevno 9000 komada rezervnih dijelova, a ima 7000. Za oko 50 posto dijelova treba uvozna dozvola, jer u nas još nije usvojena domaća proizvodnja.
Godine 1979. svako treće vozilo na našim cestama potječe iz Crvene zastave, a za njih ponestaje krajnika spona, limarije, za Z-101 baš nigdje nema prednjeg veznog lima, a za Z-1300 nema vijaka za reguliranje ventila. Još je lošija vijest stigla 1980. godine: zbog otežanih uvjeta nabave sirovina i čestih kvarova na postrojenjima, Crvena zastava je u prvih šest mjeseci radila sa samo 93 posto kapaciteta.
I onda, 1980. godine olakšanje. U bivšu državu je uvezeno 300.000 spona za Z-101, Z-750 i Z-1300, kao i za automobile proizvedene u Italiji, Poljskoj i SSSR. Vrijednost tog posla je 100 milijuna deviznih dinara. Međutim, veselje je bilo kratkotrajno. Ustanovljeno je da ti dijelovi uopće nisu imali potrebne ateste, iako su spone jedan od najvažnijih dijelova upravljačkog mehanizma.
Tek 1989. godine stigla je “ispravna” talijanska limarija: prednji vezni lim za Z-101 (po cijeni 421.236 d) i blatobrani (279.769 d), hauba za Z-750 (664.354 d), blatobran za 125 p (628.895 d), poklopac blatobrana za Z-1300 (398.224 d) i blatobran za Z-1300 (447.752 d).
Nedostatak dijelova rezultirao je kod građana odlukom da sami probaju rješavati svoje probleme. Kada su učestali masovni kvarovi na kontakt bravama, otvorile su se legalne i ilegalne radionice za popravke. Stručnjaci su davali savjete vozačima kako da se snađu kad je brava neispravna, upozoravajući ih da kradljivci jedva čekaju da u nečemu pogriješe, jer će im na taj način biti lakše pokretanje ukradenog automobila. Inače, cijena nove brave u trgovinama bila bi (da ih ima) za Z-101, 437 dinara, a ugradnja 100 din.
Od desetak radionica, u Zagrebu je bila najpoznatija Express bravarija Pukljak-Sinković u Gajevoj 25, koja se bavila stručnim popravcima kontakt brava automobila.
Na slikama:
- Poslije svake prometne nezgode vozači su uvijek bili u brizi kako će i gdje popraviti svoj oštećeni automobil. Čekanja na dijelove su se znala odužiti i godinama
- Autoelektričar Boris Renjak u svojoj je autoelektričarskoj radionici u Dubravi raznim popravcima spašavao brojne vozače. Čak je mijenjao i kompletne elektro instalacije na određenim markama vozila, prebacujući ih s 6 na 12 volti