ZATOČENIK POTRESA I KORONE

IZ POTRESA SUKLJA OPASNOST I PREOBRAZBA 11
Prošlo je tri tjedna od zagrebačkog potresa, a moj se organizam nije smirio. Bio sam i ostao zbog njega nemiran, razdražljiv. Napet kao struna; trebao mi je samo mir i ništa me nije smjelo dodatno uznemiravati.
Recimo, ona plafonjerka. Visjela je na stropu, čvrsto obujmljena svojim metalnim postoljem. Četrdeset godina ništa nije pomutilo njen sjaj i ljepotu, a onda je potres napravio svoje. Pala je dolje, ne na parket ili beton, već na debeli tapison i raspala se u tisuću kristala. Taj neobični sraz stakla i mekane podloge potakli su me na to da sasvim drugačije razmišljam o drugoj, preostaloj plafonjerki. Po zakonu vjerojatnosti pasti će i ona i to je bio glavni razlog razmještaja namještaja u mojoj oštećenoj sobi. Napravio sam sve da se ne krećem u području njenog mogućeg slobodnog pada. O nečemu takvome ranije nisam razmišljao.
Kada me probudi noću neki automobil, koji prebrzo prolazi uspornikom i pravi veliku buku, a drugi to ne učini, pokušavam odgonetnuti zbog čega se to dešava. Uzroci nisu, očito, samo u brzini vožnje, već i u opterećenosti automobila, raspodjeli tereta, tehničkom stanju vozila. Na takve banalne probleme ozbiljniji analitičari ne ukazuju, niti to smatraju bitnim, ali ako neko vozilo proizvodi u vožnji previše decibela, to spada pod slovo zakona, to se prati i kažnjava.
Prije potresa bez ikakvih sam problema mogao slušati loše vijesti koje dolaze iz medija. Sada gasim radio ili televiziju, posebno noću. Ne želim da me bilo što uznemirava, pa čak niti loši filmovi, koji se u vrijeme ovakvih kriza emitiraju i stalno ponavljaju. Očito sam postao svjestan potrebe da informacije i uznemirujuće slike sve više filtriram i oduprem se daljnjim stresovima, ma kako mali bili.