ZAŠTO DRŽAVA NIJE PRIZNALA RAKETE NAD ZAGREBOM?

U suludom raketiranju Zagreba prije 24 godine, neprijateljske rakete zauvijek su prekinule mirni život sedmorice ljudi, a njih 205 ranjenih patiti će ostatak života zbog rasprskavajućih „zvončića“. To su tragične posljedice agresorske odmazde ljudi i njihove imovine.

Pravda će zbog ovog događaja učiniti svoje, iako se izgubljeni ljudski životi ne mogu ničim naplatiti. U tom napadu potpuno je izgorjelo ili je teško oštećeno bar 200 automobila građana, koji su se tog trenutka nalazili na mjestu napada. Oni nisu sudjelovali u borbenim djelovanjima, jednostavno su postali kolatelarnim žrtvama, plaćajući svoju nazočnost spletom okolnosti.

Tih dana, tadašnje Auto-moto društvo Maksimir (danas Autoklub Maksimir) smatralo je da bi građani čiji su automobili uništeni ili su jako oštećeni u tom napadu mogli dobiti neke privilegije od države. Obratilo se pismom Ministarstvu financija Republike Hrvatske s upitom mogu li vlasnici takvih automobila biti oslobođeni plaćanja carine kod kupnje zamjenskog automobila iste marke, te mogu li uvesti bez poreza na promet dijelove automobila koji su oštećeni, a mogu se popraviti.

U oba slučaja odgovor Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda bio je da prema važećim propisima nemaju na to pravo.

Danas, s odmakom od 24 godine od nemilog događaja, imamo se pravo zapitati je li Ministarstvo financija postupilo pravilno, kad je negativno odgovorilo na traženje AMD Maksimir. Istina je da u Hrvatskoj nije tada proglašeno ratno stanje, ali je i također činjenica da je povoljni uvoz automobila (istina kratkotrajni) drugom prigodom dopušten određenom broju ljudi koji nisu u ratu ničim oštećeni.

Privilegiju povlaštene kupnje iskoristili su oni bliže vlasti, oni koji su bili dobro informirani i znali su iskoristiti pravi trenutak povoljnije kupnje.

Prošlost se, očito, ne može ispraviti, ali za budućnost je važno znati kako bi danas postupilo nadležno ministarstvo. Što o tome misle građani?