Zagreb u retrovizoru (7)

U NJEMAČKOJ RADILI, U ZAGREBU GRADILI

Iako niti u jednom rječniku stranih riječi toga doba nije pojašnjeno što znači riječ gastarbajter, na tisuće Zagrepčana šezdesetih je godina dobilo taj naziv. Dakako, radilo se o ljudima koji su s koferima u ruci pohitali na zagrebački Glavni kolodvor i krenuli na rad u Njemačku. Zvalo se to privremeni rad, a nekima se put pretvorio u vječnost.
Kada su se sedamdesetih masovno vraćali na odmor u svoju domovinu s karakterističnom odjećom i kariranim šeširima, po čemu su bili prepoznatljivi na stotinu metara, radnici su našoj zemlji već isporučili masu njemačkih maraka, kojima su popravljali državnu platnu bilancu. Od novca zarađenog u inozemstvu u Zagrebu i drugim dijelovima Hrvatske oni ili njihove obitelji gradili su nova zdanja, kupovali traktore, automobile, zemljišta i druga materijalna dobra. U Njemačku su odlazili u anonimnosti običnih putnika, a kad su se vraćali, najčešće u starim mercedesima, na granici su ih dočekivali „naši“ i darivali cvijećem ili vodom, iskazujući im poštovanje.
Privremeni radnici su snažno utjecali na razvoj Münchena, gdje ih je bilo najviše. Oko željezničke stanice nicali su novi ugostiteljski objekti, pečenjarnice, trgovine s odjećom, kućanskim aparatima, a u svima njima radili su ljudi koji znaju hrvatski ili su bili vlasnici takvih objekata.
Prosječna plaća gastarbajtera bila je na razini dobro plaćenog visokokvalificiranog radnika u Hrvatskoj, ali se u Njemačkoj, zbog štednje i skromnog života u barakama stjecalo puno više.
Dok su gastarbajteri novcem iz Njemačke gradili kuće, naši radnici zaposleni u Hrvatskoj su za izgradnju nastambi dizali visoke kredite s dugogodišnjom otplatom, a kreditne rate “pojela” je inflacija pa su takvi krediti lako otplaćivani, jer im je vrijednost pala na cijenu kutije cigareta. U Hrvatskoj su tada, kao i u cijeloj Jugoslaviji, radnici besplatno dobivali stanove iz akcije, koja se zvala “Moj dinar za tvoj stan”. Svi su uplaćivali u tzv. Stambeni fond iz kojega je financirana stambena izgradnja za beskućnike, ali i za snalažljive. Na kraju je ispalo da naši gastarbajteri nisu baš puno profitirali ako su kraće vrijeme radili u Njemačkoj, od onih koji su ostali u domovini. Ipak, ono što su prividno izgubili, gastarbajteri su nadoknadili pod stare dane, kada su se vratili na rodnu grudu. Od njemačke mirovine mogu mirno živjeti, jer je ona neusporedivo viša od mirovine stečene radom u Hrvatskoj.