ULAZAK U ZAGREB SMIRENO, NE KASOM!

☼ Prometni Zagreb ☼ Tko je nekad u Zagreb ulazio zaprežnim kolima iz samoborskih sela ili Slovenije, morao je to učiniti vrlo dostojanstveno: smiriti zapregu i preko Podsusedskog mosta ušuljati se u grad tiho, primjereno izdržljivosti drvene podloge. Most je napravljen prvi puta 1884. godine za potrebe željezničkog i cestovnog prometa. Stari Zagrepčani pamte ga više po trasi vlaka Samoborčeka, koja je njime prolazila. Dugačak je 180, a širok 6 metara, a projektirao ga je Vojislav Draganić.

Godine 1945., kada se radila “inventura” postojeće cestovne mreže u Hrvatskoj, Podsusedski most evidentiran je u zatečenom stanju, bez trenutnog plana za obnovu. Njime je tada prolazila jedina kvalitetnija cesta s kamenom podlogom od Dugog Sela, Sesveta, Zagreba, sve do Samobora i Bregane i svrstavala se u E kategoriju. Tada je u Hrvatskoj bilo samo 3,4 posto moderniziranih cesta po tadašnjim kriterijima, a jedna od tih ruta prolazila je upravo Podsusedskim mostom.

Kad se 1982. godine znatno povećao cestovni promet, moderniziran je i Podsusedski most, novim betonskim. Već ranije, njime je ograničena brzina na 10 kilometara na sat. Najveća dopuštena brzina vožnje odnosila se na sve: jahače, zaprežna vozila, motorkotače, automobile. U Zagreb se tako sa zapregama ulazilo normalnim hodom konja, a nikako kasom ili galopom.

Tek najstariji Zagrepčani mogli bi znati kakva je bila uloga Podsusedskog mosta pred kraj Drugog svjetskog rata, kad su se pobijeđene vojske povlačile pred partizanima prema Austriji, jer je i to dio njegove povijesti…