Trgovanje automobilima (4)

AUTO UPALI ČIM VIDI KLJUČ

Čak niti u vrijeme velike nestašice novih automobila, kada se na isporuku iz tvornica čekalo i po šest mjeseci, vozači nisu namjerno odlazili u kupnju starih vozila, ispod čijih je sjedala propadao pod. Svi su željeli što ispravniji automobil. Za rabljene je bila slaba strana hrđa, koja je znala potpuno nagristi slabi lim, pa su se podovi ojačavali, a radovi skrivali raznim smolama, kitom i drugim “maskirnim” metodama. Domišljatim prodavačima pomogla je izdrživa stakloplastika, široke primjene, upotrebljiva po sistemu “drži vodu dok majstori odu”. Višeslojni nanosi kita na karoseriji skrivali su mjesta oštećenja, sve dok u Zagreb nije stigao uređaj, koji je raspoznavao takva “umjetnička” djela.

Trgovanje na Jakuševcu rađalo je i neke izreke koje su trebale zadiviti potencijalnog kupca. Za automobil koji teško pali znalo se reći “pali kad vidi ključ”. Sumnjičavi kupac obasipan je tvrdnjama prekupaca da se radi o prvom vlasniku i to sto posto, a ovaj auto je u vlasništvu teško pokretne tete. Da hrđa nije još zahvatila auto, dokazivalo se tvrdnjom kako je auto stalno garažiran, što je trebalo otkloniti sumnje u kvalitetu ponuđenoga. Prekupci su znali na Sajam dovesti više automobila, kupljenih po nižoj cijeni prethodne nedjelje i većina ih se već poznavala. Kada bi u zadnji čas namjeravali kupiti još jedan automobil za daljnju prodaju, cjenkali bi se do iznemoglosti. Neki od njih znali bi izvrnuti džepove i pokazivati da nema više od ponuđenoga, a neki su znali i pustiti suzu, dokazujući koliko im je stalo upravo do tog automobila. Kada se na Sajmu pojavio automehaničar koji je uz naplatu „ugrubo“ ispitivao ispravnost ponuđenog automobila, nije imao puno posla. Kao da se nije uklapao u taj uhodani sistem trgovanja.