Trgovanje automobilima (2)

OBITELJ KAO LOGISTIČKA PODRŠKA

   Kupnja ili prodaja automobila na Jakuševcu smatrala se isključivo muškim poslom. Dakako, osim časnih iznimaka. Atraktivne ženske figure u visokim potpeticama znale bi ponekad prodefilirati oštrim kamenim tlom, a zatim teatralno sjesti u automobil na prodaju. Udubile bi se u mali oglasnik ili iz radio aparata pustile narodnjake. Nije bilo sigurno da li su se upravo zbog toga prodali neki tada tako reklamirani automobili.

Cijele obitelji dolazile bi vrlo rijetko. Prodavači su dovodili žene i djecu samo kada su htjeli uvjeriti potencijalnog kupca kako se radi o ozbiljnom čovjeku, koji se ne bavi preprodajom, već mu je auto draga obiteljska imovina, koje se mora riješiti zbog duga ili nabave nekog drugog dobra.

Žene s crnim torbama, čvrsto stisnutima uz tijelo, pratnja muževima, bile su dobar znak za prodavače. One su obično čuvale novac, one su odlučivale koji će se auto kupiti i odvesti kući. Njima su se prodavači umiljavali, pa i nudili nešto nižu cijenu.

Probna vožnja željenim automobilom smatrala se posebnom pogodnošću, kad se budući kupac uvjerava da je upravo taj automobil za njega najpovoljnije rješenje. Takve ponekad fingirane vožnje znale su biti samo na relaciji Jakuševac – prva prigradska autobusna stanica, na kojoj je “kupac” izašao i nastavio svojim putem, očito nezadovoljan viđenim. Neke od vožnji znale su potrajati i tridesetak kilometara dalje, do kuće potencijalnog kupca, gdje je supruga trebala dati novac, ali ga nije imala, pa je prodavač tada odigrao ulogu besplatnog taksista.

„Muljaže“ kakve se događaju i u drugim djelatnostima, nisu mimoišle, a niti će mimoići, kupoprodaju automobila.