Trgovanje automobilima
Trgovanje automobilima (1)
NAJVEĆI U EUROPI, A NE ZNAJU MU PRAVO IME
Postoji već 45 godina, zagrebačka je atrakcija, najveći je u Europi, nedjeljom ga posjećuje više od 5000 ljudi, a samo rijetki mu znaju pravo ime. Poznat je kao Hrelić, pojam za prodaju rabljene robe; zovu ga i Sajam rabljenih automobila Jakuševac, a pravo mu je ime Sajam automobila Zagreb. I pored svih današnjih suvremenih prodajnih salona automobila, raznih prostora u gradu Zagrebu u kojima se na otvorenom prodaju rabljeni automobili, ali i po sistemu “staro za novo”, poznati Sajam automobila Zagreb svake nedjelje mjesto je susreta oko 2500 vozila raznih vrsta, ponuđenih na prodaju.
Već je jednom osuđen na deložaciju s Jakuševca, gdje se trebalo graditi nešto sasvim drugo, ali je preživio, zahvaljujući reagiranju javnosti, koja se pobunila protiv nasilnog preseljenja. Začudo, najveći pobornici ostanka Sajma na istom mjestu nisu bili oni koji kupuju ili prodaju automobile, već oni koji su na tom mjestu srijedom pronašli stare slike, predmete iz prošlosti, a neki i svoju povijest. Tako se pokazalo da Zagrepčani drže do tradicije, da im je stalo da imaju Sajam kao turističku atrakciju, iako kao takva nije u svim vodičima za posjetitelje Zagreba.
Pravi arhitekt suvremenijeg trgovanja na nekad pustoj livadi Jakuševca svakako je pokojni Stjepan Obad, ekonomist kojemu su Zagrepčani pokazali koliko cijene upornost i njegovo višegodišnje stvaralaštvo.
Trgovanje automobilima (2)
OBITELJ KAO LOGISTIČKA PODRŠKA
Kupnja ili prodaja automobila na Jakuševcu smatrala se isključivo muškim poslom. Dakako, osim časnih iznimaka. Atraktivne ženske figure u visokim potpeticama znale bi ponekad prodefilirati oštrim kamenim tlom, a zatim teatralno sjesti u automobil na prodaju. Udubile bi se u mali oglasnik ili iz radio aparata pustile narodnjake. Nije bilo sigurno da li su se upravo zbog toga prodali neki tada tako reklamirani automobili.
Cijele obitelji dolazile bi vrlo rijetko. Prodavači su dovodili žene i djecu samo kada su htjeli uvjeriti potencijalnog kupca kako se radi o ozbiljnom čovjeku, koji se ne bavi preprodajom, već mu je auto draga obiteljska imovina, koje se mora riješiti zbog duga ili nabave nekog drugog dobra.
Žene s crnim torbama, čvrsto stisnutima uz tijelo, pratnja muževima, bile su dobar znak za prodavače. One su obično čuvale novac, one su odlučivale koji će se auto kupiti i odvesti kući. Njima su se prodavači umiljavali, pa i nudili nešto nižu cijenu.
Probna vožnja željenim automobilom smatrala se posebnom pogodnošću, kad se budući kupac uvjerava da je upravo taj automobil za njega najpovoljnije rješenje. Takve ponekad fingirane vožnje znale su biti samo na relaciji Jakuševac – prva prigradska autobusna stanica, na kojoj je “kupac” izašao i nastavio svojim putem, očito nezadovoljan viđenim. Neke od vožnji znale su potrajati i tridesetak kilometara dalje, do kuće potencijalnog kupca, gdje je supruga trebala dati novac, ali ga nije imala, pa je prodavač tada odigrao ulogu besplatnog taksista.
„Muljaže“ kakve se događaju i u drugim djelatnostima, nisu mimoišle, a niti će mimoići, kupoprodaju automobila.
Trgovanje automobilima (3)
NA SAJMU NITI JEDNO VOZILO NIJE “ISPALO” IZ MODE
Tko je u proteklih 45 godina barem jednom posjetio Sajam automobila Zagreb na Jakuševcu, nije mogao otići bez smješka na licu. Ništa tu nije izašlo iz mode. Ništa nije „pregazilo vrijeme“, ništa nije postalo neupotrebljivo, sve ima svojeg kupca, kojeg nađe od prve ili desete ponude. Nudi se bicikl bez pogonskog lanca, motorkotač koji služi samo za utrke, prikolica sklepana od raznih dijelova koju se više ne može registrirati, fićo s krivo postavljenim vratima, izlizane automobilske gume, ali i mnogo drugoga. Stari kamioni prerađeni za osobno putovanje i boravak su u vrijeme masovnog turizma bili posebno traženi, a oni za pčelarenje još se i danas znaju pojaviti na prostoru Sajma. Za svaki proizvod ponuđen na prodaju vrijedi neko posebno vrijeme, pa čak i za ono što izgleda neuporabivo nađe se kupac kojemu upravo to treba.
U godinama kada na tržištu nije bilo rezervnih dijelova za automobile, deficitarna se roba mogla jedino tu naći. Ako ne ove nedjelje, onda iduće.
Ipak ne treba zanemariti činjenicu da se na Sajmu prodaju i sasvim novi automobili. Neke je, ponekad, tražila policija zbog “prekucanih” lažnih brojeva karoserije, a neke je vlasnike na to natjerala trenutna besparica i drugi jaki razlozi. Sajam je tako postao mjestom realne prodaje, sa svim zakonitostima poštenog trgovanja, a ponekad se i natjecalo tko će koga više nasamariti. Samo bez ljutnje, molim, jer to je ipak samo Jakuševac, sa svim svojim čarima i neizvjesnostima.
Trgovanje automobilima (4)
AUTO UPALI ČIM VIDI KLJUČ
Čak niti u vrijeme velike nestašice novih automobila, kada se na isporuku iz tvornica čekalo i po šest mjeseci, vozači nisu namjerno odlazili u kupnju starih vozila, ispod čijih je sjedala propadao pod. Svi su željeli što ispravniji automobil. Za rabljene je bila slaba strana hrđa, koja je znala potpuno nagristi slabi lim, pa su se podovi ojačavali, a radovi skrivali raznim smolama, kitom i drugim “maskirnim” metodama. Domišljatim prodavačima pomogla je izdrživa stakloplastika, široke primjene, upotrebljiva po sistemu “drži vodu dok majstori odu”. Višeslojni nanosi kita na karoseriji skrivali su mjesta oštećenja, sve dok u Zagreb nije stigao uređaj, koji je raspoznavao takva “umjetnička” djela.
Trgovanje na Jakuševcu rađalo je i neke izreke koje su trebale zadiviti potencijalnog kupca. Za automobil koji teško pali znalo se reći “pali kad vidi ključ”. Sumnjičavi kupac obasipan je tvrdnjama prekupaca da se radi o prvom vlasniku i to sto posto, a ovaj auto je u vlasništvu teško pokretne tete. Da hrđa nije još zahvatila auto, dokazivalo se tvrdnjom kako je auto stalno garažiran, što je trebalo otkloniti sumnje u kvalitetu ponuđenoga. Prekupci su znali na Sajam dovesti više automobila, kupljenih po nižoj cijeni prethodne nedjelje i većina ih se već poznavala. Kada bi u zadnji čas namjeravali kupiti još jedan automobil za daljnju prodaju, cjenkali bi se do iznemoglosti. Neki od njih znali bi izvrnuti džepove i pokazivati da nema više od ponuđenoga, a neki su znali i pustiti suzu, dokazujući koliko im je stalo upravo do tog automobila. Kada se na Sajmu pojavio automehaničar koji je uz naplatu „ugrubo“ ispitivao ispravnost ponuđenog automobila, nije imao puno posla. Kao da se nije uklapao u taj uhodani sistem trgovanja.
Trgovanje automobilima (5)
JEDNIMA AUTO, DRUGIMA KOTLOVINA
Na Sajam automobila Zagreb nedjeljom dolaze dvije skupine ljudi: jedni s namjerom da prodaju ili kupe automobil, a drugi da se rekreiraju. Jakuševac dođe šetačima kao zanimljiva prigoda za nedjeljni izlazak, ali i za uživanje u izvrsnoj kotlovini koju pripremaju majstori tog kulinarskog umijeća.
Ugostiteljski objekti na Jakuševcu posljednja su “štacija” kupcima i prodavačima nakon obavljene transakcije. Tamo se dogovaraju pojedinosti koje nisu za uši velikog broja slušača, nazočnih kod pogađanja i dogovaranja cijene automobila. Ako prodavač nije vlasnik automobila, kupac će provjeriti inzistira li “teta”, kao vlasnica na hitnom prijenosu vlasništva, ili to može pričekati nekoliko dana, što se zna otegnuti i na nekoliko mjeseci, bar tako dugo dok se ne nađe novi kupac. Poželjno je izbjeći plaćanje troškova prijenosa i to prebaciti na eventualnog slijedećeg kupca. Česte su teme i što će biti s registarskim tablicama. Mogu li ostati ili ih treba odmah skinuti? S godinama se sve manje raspravlja o tome treba li se skinuti radio aparat ili neka druga oprema koja nije serijska.
Kako god završili takvi razgovori, ako ulaze u neku vrstu sive zone, često naknadno pričine štetu kupcu i izazovu brojne upravne probleme.
Tko god ne proda svoj automobil od prvog pokušaja, s vremenom stječe navike cjenkanja, potrošačke psihologije i druge jakuševačke manire. Dosadi li vam to, izabrati ćete drugi način prodaje – oglašavanjem u novinama ili elektroničkim medijima. Ipak, iskustvo s Jakuševca ima svoje čari i može koristiti i u drugim životnim prilikama. U tome i jeste zanimljivo poći nedjeljom u tu malu avanturu.