Zagreb, Ružmarinka 17 - Tel.: 01 / 23 04 029 - Fax: 01 / 23 18 442 - e-mail: amk.maksimir@zg.t-com.hr

ČLANSTVO

Autoklub Maksimir
Ružmarinka 17, 10000 Zagreb
Tel. 01/ 23 18 442, 23 04 029,
23 69 951, 099 8139 018
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme

Pon.-pet. 7.30 - 16 sati
Subotom 9.00 - 12 sati

 

ČLANSKA AUTORADIONICA

Barutanski jarak 83
tel. 23 18 442, 098 223 411,
098 382 886, 098 308 082
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme

Pon. - pet. 8.30 - 17 sati
Subotom   8.30 - 16 sati

 

GDJE SMO?

VRIJEME

STANJE NA CESTAMA

PROMETNI KOLAPSI SE NE RJEŠAVAJU ODLASKOM NA KAVU

U utorak, 7. svibnja 2019. u 17.27 sati očajna vozačica iz kolone koja u Novom Zagrebu već dugo stoji na mjestu, upućuje preko etera Otvorenog radija poziv u kojem traži da joj barem netko odgovori što se to dešava s njenom kolonom. Voditelji Otvorenog samo potvrđuju da niti oni ne znaju što je uzrok stajanju, ali niti ne nude pomoć. Nonšalantno, nezainteresirano, daju vozačima iz kolone “spasonosni” savjet: da budu mirni i odu na kavu!
Tri minute poslije voditelj Otvorenog još uvijek nema pravu vijest i prognozira kako se sigurno radi o nekoj “saobraćajki”. Tek u 17.44 sati netko iz automobila javlja radiju u eter da je kolaps u prometu, ne samo u Novom Zagrebu, blizu rotora, već i Velikogoričkoj cesti. Nastao je zbog vozača koji je automobilom udario u stup. To je, uglavnom, sve što s događalo u tih petnaestak minuta radijske šutnje, ne računamo li činjenicu da se vozačica s početka priče ponovo javila radiju i potvrdila činjenicu da u svojem automobilu čeka nepomično već 50 minuta!
U ovom slučaju nečinjenja potvrdilo se da radio ipak nije uvijek najbrži, ali niti najdjelotvorniji, ili je to ipak samo izuzetak? Zašto nije nitko nazvao 112 ili 192 ili 1987 u potrazi za pravom informacijom, jer bi je oni trebali znati. Pitanje je: smije li se uopće dopustiti da u Zagrebu prometni kolaps traje 50 minuta, da policija miruje, unatoč posjedovanju brzih motociklista koji mogu preusmjeravati promet i na “licu mjesta” nešto poduzeti, pored policijskog helikoptera, bespilotnih letjelica, radioaparata u svakom automobilu, mobitela u svakom automobilu, ali i građana koji su sigurno sa svojih prozora promatrali dugačku nepomičnu kolonu. U mnogo slučajeva upravo su takvi “građani s prozora” postali vjerodostojni informatori nekoj radio postaji, ako su zatajile sve druge službe.
Kako bi u sličnim slučajevima reagirao informativni sustav njemačkog kluba ADAC? U tren bi prikupio prave informacije, locirao uzrok, na ekranu “zumirao” mjesta sudara s prikazom svih ulica koje su tog trenutka sposobne rasteretiti kritično mjesto. Sve bi potrajalo minutu-dvije. Policija bi, također, brzinom munje napravila svoje da normalizira promet.
Ako su potpuno točne informacije o pedesetminutnom stajanju kolone automobila, ne bi li i u ovom slučaju ministar unutarnjih poslova trebao na nekom sličnom slučaju pokazati kako i mi imamo brzu i efikasnu policiju? To bi bila i dobra tema da na idućem radijskom festivalu pokažemo kako vrijednost radijske postaje nije samo u tome da pušta dobru glazbu, već i da preuzme aktivnu ulogu u brzom i točnom informiranju svojih slušatelja o događajima koji mogu životno zaintrigirati neku zajednicu. Prometni se kolapsi ne rješavaju savjetom za mirnoćom, strpljenjem, napuštanjem automobila i odlaskom na kavu! (M. R.)

Print