Zagreb, Ružmarinka 17 - Tel.: 01 / 23 04 029 - Fax: 01 / 23 18 442 - e-mail: amk.maksimir@zg.t-com.hr

ČLANSTVO

Autoklub Maksimir
Ružmarinka 17, 10000 Zagreb
Tel. 01/ 23 18 442, 23 04 029,
23 69 951, 099 8139 018
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme

Pon.-pet. 7.30 - 16 sati
Subotom 9.00 - 12 sati

 

ČLANSKA AUTORADIONICA

Barutanski jarak 83
tel. 23 18 442, 098 223 411,
098 382 886, 098 308 082
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme

Pon. - pet. 8.30 - 17 sati
Subotom   8.30 - 16 sati

 

GDJE SMO?

VRIJEME

STANJE NA CESTAMA

POČEO JE RAT ZA NAMIRNICE (13)


ZATOČENIK POTRESA I KORONE
Prije nego je u Hrvatskoj započela jagma za namirnicama, opskrbili smo se najvažnijim artiklima za nekoliko idućih mjeseci. Kad sam rekao svojoj djeci da nabave na vrijeme sve što im treba, začudili su se. Zar počinje rat? Da, rekao sam, ali ne onaj pravi. Uskoro počinje rat za namirnice. Zna se da se u prošlim ratovima najviše tražila mast, sol i šećer. U ovome ratu je bio uključen još i toaletni papir.
Naknadne nabave povrća i drugih sitnica išle su relativno lako. Nikad nisam čekao u redu. Nasuprot moje kuće otvoren je novi trgovački centar, pa s prozora vidim kako se redovi pred njim stvaraju i prorjeđuju. Pratim potrošačke navike i s košaricom uletim u trgovinu kad nema gotovo nikoga.
Tek sada vidimo koliko imamo u kući raznih aparata, koje smo dobili kao poklone za rođendane, svadbu, godišnjice i druge prigode. Neke nismo nikad koristili, ali nismo ih ni otuđili. Naime, uvijek su nam bili nešto za što smo „emotivno“ vezani. Supruga je sada odnekuda izvukla pekač za kruh, a drugi aparati iz naše kućne tehnike nisu još došli na red. Ispekla je kruh, iako je to ranijih godina radila samo za neke svečanije prigode. Sada naš pekač ima i dodatnu vrijednost, jer nije potrebno ručno mijesiti tijesto. Žene koje imaju bolove u rukama i zglobovima znaju koliko to vrijedi.
Do sada nam nije smetalo što smo godinama u kući gomilali razne kućanske aparate, te ih zatim pohranjivali na sigurno. Sada bismo ih se najradije riješili, kao da smo postali racionalni. Supruga predlaže da ih odvezemo u zetov stan, a ja kažem da kad zatrpamo njegov stan, možemo zakupiti susjedov. Tako se jalovi razgovori od kojih je malo koristi, ponekad vode dok nekome od nas ne dosadi.
Začudo, nisam prihvatio praksu mojih poznanika i drugih „zatočenika“ u četiri zida da se po cijeli dan premještam s fotelje na kauč i obratno. Štoviše, televiziju ne uključujemo po cijele dane. Tek pred večer na stol prostiremo TV-jelovnik i biramo što ćemo gledati do 22 ili 23 sata.