OD KRALJA DO BANA SAMI SA SVOJOM SJENOM

I stračare na meti revnih uličnih crtača (6)

Ulični crtači pobrinuli su se da svježe obojena kućna fasada u Zagrebu ne zadrži svoj “pristojni” izgled. Navalili su i na stračare i drugi slobodni prostor – nagrđuju sve do čega mogu doći na vlastitim nogama ili ljestvama. Takvo nagrđivanje, koje je odraz kulture određenih građanskih sredina, nisu uspjeli suzbiti čak niti čelnici grada Zagreba, koji su na račun stanovnika putovali svijetom da bi vidjeli kako to suzbiti. Nema čak niti pravilnika koji bi obvezivali ulovljene počinitelje da nagrđenu zgradu dovedu u prvobitno stanje.

Putovanje takvim išaranim gradom ponekad postaje dosta mučno. Iako se mnogi zaklinju kako vole Zagreb, to ih ne sprečava da ga unakazuju crtežima ili da uništavaju klupe na tramvajskim stajalištima.

Izlaganjem išaranih kompozicija vlakova i tramvaja na nekom sajmu primitivizma Hrvatska bi se sigurno svrstala na neko od prvih mjesta.

Zagrepčani ipak imaju jednu prednost: relativno jeftine taksije. Ako ne žele tramvajem ili autobusom, ne moraju ugroziti svoje financijsko stanje ako ponekad koriste i taksije za prijevoz na kraćim relacijama. Do takve privilegije, vezane za niže cijene taksija nije se došlo bez nekih hrabrih ljudi i popustljivosti onih koji su imali interesa da što dulje zadrže visoke cijene prijevoza. Da u gradu Zagrebu ima još više ljudi koji ne koračaju pognute glave, grad bi nam bio ljepši i ugodniji za život. Nažalost, iskazivanje hrabrosti ima svoju cijenu. Ponekad i previsoku.