OD KRALJA DO BANA SAMI SA SVOJOM SJENOM

Zebra – šetalište ili branjena trasa? (5)

U bijegu od nesigurnog gradskog prometa, sjena uvijek stiže prva do zebre, tražeći spas. Ova pješačka površina nigdje se ne tretira kao potpuno sigurna zona. Njome u svako doba kruže pješaci, ali i nečujni roleri, nečujni bicikli, nečujni romobili, ali i poštanski motori, a često njome protutnje automobili čiji su vozači umjesto goriva uzeli malo previše alkohola ili automobili slabih kočnica. Pješacima je ona, istina, namijenjena, ali i na njoj moraju biti oprezni osluškivati tko im dolazi s leđa, tko će ih iznenaditi i zaskočiti.

Što će nam zona koja nije branjena, koja nije sto posto sigurna? Kada bi se na nekoj zebri (makar i pokusno) postrance postavili branici, koji bi se podizali kad je za pješake upaljeno zeleno svjetlo, tada bi pješački prijelazi postali (u mjestu šetališta) sigurne zone za one kojima su namijenjeni.

Kao i na zebrama, i na cesti je samo jedan nesmotreni potez dovoljan da se vaš automobil pretvori u hrpu bezvrijednog lima. U prometu je za nekoga uvijek zao čas. Na sve događaje vezane za sudare ne mogu baš uvijek utjecati vozači. Ponekad je za udese krivo i vrijeme, a ono je zadnjih godina nepredvidivo.