TEHNIČKI MUZEJ – ZAGREB

AUTOMOTO KLUB "MAKSIMIR" – ZAGREB

pozivaju sve vozače i druge građane
na izložbu fotografija

Radnim danom od 9 do 17 sati
subotom i nedjeljom od 9 do 13 sati
ponedjeljkom nema posjeta

Tehnički muzej u Zagrebu, Savska cesta 18

                             ♦   ♦  ♦  ♦  ♦

 

ŽIVOT S AUTOMOBILOM – PUN ZNATIŽELJA

U nazočnosti 150 uzvanika, uglavnom iz prometa, znanstvenih i drugih institucija, u utorak, 7. svibnja u Tehničkom muzeju u Zagrebu otvorena je izložba fotografija Milana Ratkajca, "Život s automobilom". Otvorio ju je dekan Fakulteta prometnih znanosti prof. Ernest Bazijanac, a o njenom značenju govorili su Markita Franulić, ravnateljica i Neda Staklarević, muzejska savjetnica Tehničkog muzeja.
Na više od 70 fotografija velikog formata obuhvaćena su i kritički zabilježena zbivanja na cestama u proteklih 40 godina (1972.-2012.). Autor kroz fotografije šalje brojne poruke svima koji su se tih godina našli na hrvatskim prometnicama, a one su izazvale sasvim razumljivu znatiželju posjetitelja. Za neke od eksponata zainteresirao se i jedan drugi muzej, koji bi ih želio imati u svojem stalnom postavu.
Izložba je otvorena svakog dana, pa i subotom i nedjeljom, osim ponedjeljka i sigurno će biti užitak mnogima koji će se prisjećati prošlosti i sadašnjosti ali izvući i određene pouke. To je prvi puta da jedan autoklub, kao što je AMK Maksimir, ulaganjem u takav edukativni projekt znatnih materijalnih sredstava, daje svoj doprinos razvoju prometne kulture i sigurnosti cestovnog prometa.

                                                  **************

KOMENTARI GRAĐANA

Poštovani svi u automoto klubu "Maksimir, a napose autor fotografija cijenjeni gospodin Milan Ratkajec,
 
Neizmjerno i izuzetno sam zahvalna gospodinu Ratkajcu na njegovom entuzijazmu ,od starih fotografija koje su mi izmamile u nekim trenucima kada sam gledala slike i suze na oči. Kao rodjena Zagrepčanka i to već peta generacija a baš u to vrijeme nastajanja tih fotografija bilo je i moje odrastanje, uz te slike koje mi je teško izdvojiti koja me više podsjeća na moju mladost, na pretrčavanje preko Trga kada je gospodin Meho fučkao za mnom, slike automoblia gdje ne bi trebale biti, prelazak preko ulica i pruga makar smo znali da je zabranjeno. Slike iz moga djetinstva, mojih roditelja i baka, taj entuzijazam čovjek mora imati samo ako je zaljubljen u grad, gdje iz slika možemo izvući poruke a pogotovo te pouke bi trebalo puno njih sada i primjeniti. Užitak je gledati te slike , prepoznavati gdje su one nastale, te stare hrvatske prometnice, koje ja maksimalno prenosim na moje unuke, i radovala sam se svakom danu kada će se pojaviti nova slika od svih 80 koje su spremljene u moj vlastiti album, skinute sa kompjutera. Ne želim dužiti i ne previše pisati da ne bi ispalo suhoparno, ali tako se Zagreb voli, na jedan jedinstveni način, naš stari dio i novi, njegovi stanovnici koji su tu živjeli a novi koji bi se trebali još puno toga naučiti i izvuči pouke iz tih starih i novih fotografija. Tu se pokazuje visoka razina entuzijazma iz fotoaparata vrhunskog profesionalca. Iako su fotografije namijenjene čitateljima srednjih godina a korisne aktualne informacije tvore nam ugodno utočište u kojem smo pošteđeni nametnutih i suludih vožnji bolje rečeno pritisaka novopečenih vozača.
 
U sivilu prosječnosti fotografija, vjerujem da se upravo ovim fotografijama otkriva čudesne i tajnovite tragove koji  nas vode prema potpuno drugačijij zanimljivoj povijesnoj priči o našem gradu prije i sada, mislim od 1972. godine pa sve do danas 2012. godine.
 
Izabrali ste temu koja ostavlja tragove i poruke dobra i ljepote, po kojima ćemo ih sigurno i moramo pamtiti, jer baš u ovim vremenima globalizacijske unifikacije dajete svoju posebnost koju dugujete prošlim vremenima. Zahvaljujući i probranoj ekipi vrsnih suradnika, slikom eksperata u svojim strukovnim područjima, ovo je naklonost gradu kao sveobuhvatni povijesni mozaik uspona i padova, dosega i promašaja naših generacija i žitelja ovoga grada.  
 
Stoga preporučema svim Zagrepčancima da posjete izložbu u Tehničkom muzeju.
 
Zato još jednom fala gospodinu Ratkajcu uz još puno ovakovih slika i izložba o automobilskoj prošlosti mojega, našega i njegovog Zagreba.
 
Puno uspjeha i s poštovanjem
 
JAGODA HOLJEVAC

 

                                                        **************

PEDESET GODINA HAK-ove tehničke pomoći na cestama

 

TKO MOŽE KORISTITI TEHNIČKU POMOĆ?

Na cijelom području Republike Hrvatske, usluge tehničke pomoći na cestama mogu koristiti svi hrvatski građani, naši radnici na privremenom radu u inozemstvu, kao i vozači svih drugih zemalja, bez obzira pripadaju li nekom autoklubu ili ne. Članovima Hrvatskog autokluba, kao i članovima inozemnih autoklubova usluge tehničke pomoći uključene su u članarinu i ne plaćaju je posebno. Vozači koji ne pripadaju niti jednom autoklubu uslugu plaćaju na licu mjesta po unaprijed poznatom cjeniku. Poziv za pomoć upućuje se na tel. 1987 i to od 0 do 24 sata. Vozači koji nisu članovi niti jednog kluba pomoć mogu tražiti i direktno od automehaničara AMK Maksimir na mobitele dežurnih djelatnika: Ivek 098 223 411, Mario 098 308 082, Ivan 098 382 886 svakog dana od 6 do 22 sata.

 

                                                        ***************

 

AMK MAKSIMIR ULAZI U SUSTAV HAK-a

Dana 10. travnja 2000. g. AMK Maksimir kupuje za tehničku pomoć na cestama automobil Golf, zapošljava automehaničara i tog dana ulazi u sustav SPI HAK-a. Do tada je ovaj klub imao za internu tehničku pomoć članovima preuređen Yugo 45, a pomoć je članovima i drugim vozačima do tada besplatno pružao 31 automehaničar s vlastitim automobilima, koji su bili suradnici Kluba. Od tada je za poslove tehničke pomoći na cestama AMK Maksimir kupio dva Peugeota i jedan Ford, a zaposlena su tri automehaničara i autoelektričara. Kupljeno je vozilo za tegljenje i zaposlena dva vozača. Tehnička pomoć na cestama AMK Maksimir godišnje pruži oko 2000 intervencija u popravcima i oko 1300 usluga vuče.

                                                        ***************

 

HALO 1987

Najcjenjenija i najkorisnija HAK-ova služba – tehnička pomoć na cestama – počela je radom 4. srpnja 1963. s dva fićeka pretvorena u pokretne radionice i jednom kampanjolom za tegljenje. Već pet godina kasnije u dvorištu Gradišćanske ulice 14 spremnih za intervencije na cestama poredano je 18 vozila. U godini 1968. kad HAK ima 23.184 člana, pomoć na cesti zatražilo je i dobilo 12.000 vozača.

SPI HAK bila je i ostala 50 godina nada stotinama tisuća građana, kojima je trebala tehnička pomoć na cestama. Vozila su u prvim godinama kružila cestama i pomagala svima potrebitima, zatim su opremljena radio stanicama, izgrađeni su repetitori, usavršen je sistem komuniciranja. Danas tehnička pomoć HAK-a ima na raspolaganju 62 vozila za otklanjanje kvarova na cestama i 178 vozila za tegljenje. U 2012. pruženo je vozačima 49.249 tehničkih intervencija.

 

 

                             ***************

AUTOMOBIL, CESTA, VOZAČ

Zaradite 1000 kuna

Kakvi smo bili vozači u proteklih 40 godina? Jesmo li poštivali prometne propise? Kakve su nam bile ceste, kakvi prometni znakovi, jesu li gradonačelnici imali razloga prijetiti da će pojesti previsoki snijeg, zašto su neki vozači htjeli dizanjem rampe preduhitriti vlak? Znaju li zagrebački vozači danas što znači žuta "mreža" na prometnicama, a što žuta linija koja odvaja prometne trake?

Pažljivo pratite i proučavajte fotografije, koje smo snimali punih 40 godina, a sada odlučili objaviti njih 80 – svakog dana novu. Iskažite se, komentirajte na adresi amk.maksimir@zg.t-com.hr . Ocjenjivati ćemo najbolje odgovore i na kraju s 1000 kuna nagraditi prvog dobitnika, a s 500, odnosno 250 kuna drugog i trećeg dobitnika.

Svaka objavljena fotografija ima autora. Poštujte njegovo autorsko pravo!

   
  
                                                       ***************

BAHATOST

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Imati veliki, dobar i siguran automobil, velika je prednost u prometu. Ali, što je automobil dulji, to je teže pronaći i prikladno mjesto za parkiranje. Tada se prednosti pretvaraju u mane. Svejedno, koliko automobil bio dugačak, ne može se ostavljati na mjestima na način da onemogućava sigurno kretanje pješacima ali i svim drugim sudionicima prometa. Tko to radi postupa na način koji se može nazvati bahatošću. Da bi se izbjegli ovakvi i slični slučajevi, za obavljanje poslova prenapučenim gradom postoje mali automobili, motorkotači, bicikli, pa čak – vjerovali ili ne javni gradski prijevoz, kombiniran s pješačkim mogućnostima. Ponekad valja isprobati i alternativna rješenja. Jer za sve ima izlaz i to bez prometnog prekršaja.

                                                        ***************

KAD TERET POLETI

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Samo vozači koji su imali prometnu nezgodu znaju što se događa s nedovoljno pričvršćenim teretom na automobilu. Sve što nije vezano zaista čvrstim, a ne slabim rastezljivim konopcima, leti kod kočenja na sve strane. Takvi leteći "projektili" znaju napraviti velike štete na prometnici, udarajući u vozila koja se nađu u blizini. Nalete li na njih i vozila u kretanju na drugim prometnim trakama, posljedice mogu biti velike po sve, a posebno po vlasnika koji obavlja prijevoz nedostatno pričvršćenog tereta. Krivca neće spasiti niti opravdanje da je prijevoz htio obaviti samo na kratkoj relaciji, takoreći usput. Improvizacije u prometu nitko ne priznaje, a najmanje oni kojima je nanijeta šteta.

                                                       ***************

BOSTI SE S ROGATIM

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Na nepreglednom, oštrom zavoju, ne držite li se striktno svoje desne strane kolnika i ne reagirate li vrlo brzo, susret s autobusom, kamionom ili nekim velikim vozilom može biti štetan za manji automobil. Valja računati da cestama prolaze i mnogo šira vozila od našega i da svi uvijek ne voze kako bi trebali. U teško rješivi problem mogu se uplesti "nevidljivi" pješaci, biciklisti ili motociklisti, koji nisu imali niti najmanju namjeru da bilo kome otežavaju kretanje. Zbog njih može biti trenutnih i opasnih skretanja vozila ulijevo ili udesno, malo prekoračenje dopuštenog prometnog traka. Usputne žrtve su uvijek moguće, ali je isto tako moguće da se na takvim mjestima vozi s izuzetnim oprezom.

                                                       ***************

POD TEŽINOM AUTOMOBILA

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Stanari zgrade, koji su sami kamenim pločama napravili ulaz u objekat, sigurno neće s odobravanjem prihvatiti način parkiranja ovog automobila. On je sa svoja dva kotača nagazio na pločice, koje sigurno popuštaju pred velikim teretom. Ili će popucati ili se ulegnuti. Pustimo na trenutak na stranu odredbe zakona koje govore o tome koliko se prostora treba ostaviti za prolaz pješaka, što čini vozač kad parkira ispred garaža i ometa promet, gdje se smije parkirati itd. Sve to prekršio je ovaj vozač. No postoji nešto mnogo važnije: to je kulturno ponašanje u prometu i to kao da nedostaje onome tko je ostavio na jako spornom mjestu svoj automobil. Njemu će teško pomoći komunalni redar ispisivanjem kaznenog listića.

                                                       ***************

KAKO BRZO REAGIRAMO? 

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Još nije napravljeno znanstveno istraživanje o tome kako brzo može ljudski um u sekundi-dvije "prihvatiti" nekoliko naredbi na raskrižju, odvojiti bitno od nebitnoga i tako postupiti. Zna se sigurno da takvih naredbi, uputa ili drugih oblika informiranja na raskrižjima ima puno i da zbog brzine vozači ne mogu sve "razraditi", pa ponekad voze u uvjerenju da će sve proći u najboljem redu. Raskrižje na ovoj slici spada u ona – najjednostavnija, pa ipak vozač koji želi skrenuti desno, mora analizirati čak četiri elementa, a jedan od njih, makar je pravilno postavljen, može ga na tren zbuniti. To je strelica koja ga na vertikalnoj signalizaciji upućuje da mora nastaviti ravno, a na kolniku mu se to skretanje dopušta. Naravno, tko zna gdje se znakovi postavljaju i otkuda počinju vrijediti riješiti će nedoumicu, pa će to raskrižje isto tako dobro funkcionirati i nakon što je strelica za ravno skinuta.

                                                        ***************  

I UGLEDNI TRAŽE NJEGU

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Pokazalo se i dokazalo da su čak i najskuplji i najugledniji automobili ranjivi, da su skloni kvarovima, da ih ponekad iznevjeri elektronika, ali i čovjek. Znaju stati kao ukopani kad ih se najviše treba, kad su daleko od servisa ili nekog drugog oblika pomoći. Ipak, opet se dokazalo, ako vozač pravodobno servisira svoj automobil, ako mu sam ili u servisu redovno mijenja sve tekućine, automobili koji vozačima služe kao vjerni sluge rijetko će iznenaditi vlasnika. Ali kad se curenje ulja mora kontrolirati na ovakav način, nešto sa cijelim sustavom brige o automobilu nije u redu. Kako čuvati ono što ima, što je stekao radom, ono što mu vjerno služi, moglo bi biti predmetom razmišljanja vlasnicima.

                                                       ****************

NE ZAKLANJAJTE VIDIK

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Vozači bi zaista imali puno razloga da gradskim komunalnim službama upute javni apel sadržaja: ne zaklanjajte nam vidik! Njima kao da ne smetaju razni kiosci, koji su preblizu raskrižja, kontejneri za otpatke, ugostiteljski objekti na otvorenom i dr. Vozač koji nema pregledno raskrižje usredotočen je previše na objekte koji mu smetaju, a ne uočava i druge opasnosti koje se pojavljuju u djelićima sekunde. Iza takvih kontejnera mogu se u određenom trenutku pojaviti i mala djeca, koja su prije bila nevidljiva, domaće životinje... U slučaju prometne nezgode svoj dio krivnje ne može izbjeći niti tvrtka koja je zadužena za krivo postavljene objekte.

                                                        ***************

ZNAK SAMO ZA DOMAĆE VOZAČE

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Kada su gradili novu podzemnu garažu na Kvaternikovom trgu i postavljali signalizaciju na kolniku, prometni su stručnjaci smetnuli s uma da u Zagreb dolaze i automobilisti koji grad ne poznaju dovoljno i vode se postavljenim znakovima. Kad na temelju strelice (u prvom planu) izaberu desnu traku, naći će se pred ulazom u javnu garažu. Nigdje na kolniku nije pravodobno označeno da se ulazi u takav zatvoreni objekat. Ispada da su ove strelice pouzdane vodilje samo za zagrebačke vozače, koji dobro poznaju grad. Druge će odvesti na mjesto kojega možda ne žele.

                                                       **************

KAD NEMA BOLJEG IZBORA

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Nekad su zagrebački vozači priželjkivali javne garaže, kao jedini način da na pravom i sigurnom mjestu parkiraju svoje automobile. Danas garaža ima dosta, ali većina nije nikad popunjena. Tko želi parkirati svoj automobil u blizini stana, a ne na označenom mjestu, gdje se parking plaća, mora računati i s faktorom rizika. Toga možda u odrađenom momentu nije bio svjestan vlasnik ovog skupog automobila, jer je parkirao skoro do samog kontejnera s lakozapaljivim materijalom. Pušači, koji prolaze nogostupom mogu nesvjesno  baciti opušak na hrpu papira, a neoprezni vozač mogao bi ostati bez svojeg automobila.

                                                       ***************

ZAGREB – CENTAR SVIJETA

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Zagreb je u 1975. godini bio deset dana centar svijeta, dakako automobilskog. Od 20. do 29. prosinca održana je na Zagrebačkom velesajmu velika izložba "Niki Lauda predstavlja najbrže automobile svijeta", na koju su došli, osim prvaka svijeta u formuli 1 Niki Lauda i drugi natjecatelji.  Publici iz Hrvatske, Slovenije, ali i Madžarske pokazani su natjecateljski bolidi koji su harali svjetskim trkačim pistama. Priredbu je organizirao HAK, a posjetilo ju je oko 40.000 ljudi. Niti ova priredba nije mogla proći bez zajdljivih komentara i primjedbi partijski obojenog tiska, koji je smatrao da je natjecanje u F1 loš primjer mladima u Hrvatskoj. Očito je bilo i dirigiranog pritiska iz vrha vlasti, jer je list pokrovitelj naglo prestao temeljito pratiti zanimljive dnevne događaje na priredbi. I pored svih problema, Zagreb je i ovime pokazao da prati svjetske automobilske trendove, pa makar oni bili vrhunski, natjecateljski.

                                                      ***************

LAMBRETA, VESPA ILI PRIMA

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Odmah po završetku Drugog svjetskog rata na talijanskim cestama pojavile su se nove vrste skutera: lambrete i vespe. Ovi skuteri malih kotača, osjetljivi na neravnine i rupe na cestama, na šljunak i koješto drugo, pedesetih godina došle su i do nas i zajedno s primama predstavljale omiljena prijevozna sredstva. Prime i lambrete pregazilo je vrijeme, a vespe u raznim izvedbama i poboljšanjima još uvijek prkose vremenu, makar ih istiskuju jeftina kineska vozila iste namjene. Bilo je čast voziti vespu, ali znati je i popraviti, makar se rijetko kvarila. Mladi su je obožavali, pa nije čudo da se toliko desetljeća zadržala i dokazala kao vrlo praktično i žilavo gradsko prometalo.

                                                        ***************

BOČNO PROKLIZAVANJE

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Nisu u sva vremena radnici Gradske čistoće imali na raspolaganju kamione sa četkama, koje bi skidale s kolnika nečistoću i ostavljale čiste vozne površine. Lišće, otpalo ujesen s okolnog drveća stvaralo je na kolniku i po nekoliko centimetara debeo sloj, na kojem je bilo gotovo nemoguće kočiti na zavojima za kišnih dana. Tek kad su stigli strojevi – čistači stabla u gradskim drvoredima nisu više bila neprijatelji automobilistima. Prestalo je, dakako, zanošenje kod kočenja i bočno proklizavanje, a gradske prometnice time su postale mnogo sigurnije.

                                                       ***************

ISKOPINE PLAŠE AUTOMOBILE

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Da bi se vozače automobila upozorilo na nešto ili da bi rezervirali parkirališno mjesto, građani su na prometnice stavljali sjedalice, klupe, cigle ili druge predmete, pa čak i stari namještaj. U jednom još nedovoljno poznatom, ali starom, hrvatskom turističkom gradu nasred ceste su postavili repliku vrijedne arheološke iskopine. Ne znamo kako je s njom završilo: da li ju je netko ipak maknuo, ili se neko vozilo noću u nju zabilo.

U Zagrebu je, pak, na raskrižju umjetnost propagirao prometni policajac Miško. Bio je markantna ličnost, crn, visok, brkat, s pokretima pravog umjetnika baletana i virtuoza. Za velikih priredbi stajao je kod savskog mosta i na šaljivi način regulirao promet. Uvijek ga je promatralo sa zanimanjem mnoštvo ljudi. Kad je policajac Miško Kozjak otišao u mirovinu, njegova se kuća, sva u cvijeću, mogla vidjeti uz cestu koja vodi prema Krapinskim toplicama. Iz Zagorja je dolazio u Zagreb u crnom šeširu, nešto manjem od kišobrana i po tome su ga i dalje štovatelji poznavali.

                                                        ***************

AUTOMOBILIMA NA NORTHCAPE

Iako su u Hrvatskoj ranijih godina bila najzastupljenija Zastavina vozila, a za njima VW i Opeli, otprilike takav šaroliki sastav automobila uputio se 1979. godine na daleki put – do najsjevernije točke Europe. U organizaciji CCC na put je krenulo 13 posada s 44 znatiželjnih putnika. Vukući kamp prikolice prošli su bez većih problema Austriju, Njemačku, Švedsku, Norvešku i svi su automobili položili test izdržljivosti. Sve je to utjecalo na razvitak kamperskog pokreta u Hrvatskoj, a najpoznatiji su kamperski klubovi bili u AAMK Sveučilište i AMK Maksimir. Kampisti su propagirali hrvatski turizam, a priznavale su ih i najrazvijenije evropske zemlje.

                                                       ***************

AUTO KAO LJUBAV

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Generacije sedamdesetih uglavnom nisu doživljavale automobil kao nužno prijevozno sredstvo, kao objekt prestiža ili iskazivanja moći na cestama, već kao – ljubav. Djeca, koja su imala sreću da ih neki susjed utrpa nedjeljom u stari automobil i preveze krug po napuštenoj livadi ili dječjem igralištu znala su cijeniti automobil i prihvaćati ga samo s pozitivne strane. Susjedi, koji su imali u kući neke strojeve ili alate, znali su besplatno izrađivati nedostatne rezervne dijelove, po koje se inače znalo odlaziti na "furde" u Italiju, Austriju ili Njemačku. Kad je liberaliziran uvoz starih automobila, Hrvatska je postala zemljom u kojoj su "carevala" odbačena i istrošena europska vozila. Uzimali smo sve što je tehnički ili ekološki bilo neprihvatljivo u naprednijoj Europi.

                                                      ***************

POSLIJE POSLA NA TEČAJ

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Osnove rada motora automobila predavale su se na nastavi u autoškolama. Ali, kako su se automobili često kvarili, mnogi su autoklubovi organizirali za radnike u tvornicama i na drugim mjestima posebne tečajeve, obično poslije radnog vremena. Mehaničari  ili ljudi koji su znali gotovo sve o mehanici automobila besplatno bi objašnjavali kako nastaju i kako se otklanjaju kvarovi. Tog se posla primio i autoklub Željezničar, koji je od znatiželjnih radnika osnovao svoju sekciju u Tvornici električnih žarulja u Zagrebu. Aktivnosti na širenju tehničkih znanja novčano su pomagali SIZ-ovi tehničke kulture, osiguravateljska društva i dr. Od svega toga danas ostaju samo uspomene.

                                                       ***************

TEHNIČKI PREGLED KAO UZOR

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Po organiziranosti, tehničkoj dokumentaciji, osposobljenim kadrovima i drugome, Hrvatska je bila kao uzor svim stanicama za tehnički pregled vozila u bivšoj Jugoslaviji. Njena iskustva počeli su koristiti svi drugi, pa su stručne institucije iz Hrvatske znale predlagati čak i savezne propise. Prva žena kontrolor tehničkog pregleda vozila u Hrvatskoj bila je Etelka Moka, na Stanici u Autoklubu Vinkovci. Žene su tada "hvatale" svoje pozicije pa je i prva žena instruktor – Božica Vujasinović radila u Autoškoli Autokluba Koprivnica. Tih godina najčešće se spominjala i Mira Nikolić, osvajačica prvih mjesta na relijima. Bile su to prave "ženske" godine u kojima su žene potvrđivale svoju pravu vrijednost na mnogim područjima.

                                                       ***************

VRIJEME BITUMENA

 

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Sve dok proizvođači automobila nisu pronašli pravi recept uranjenjem cijele karoserije automobila u tzv. antikorozivnu kupku i spriječili nagrizanje hrđe čak i novih automobila, u svim većim mjestima otvarale su se radionice za antikorozivnu zaštitu, tzv. bitumeniziranje. U Zagrebu je bila najpoznatija radionica dipl. ing. Zlatana Rusmana, na Remetinečkoj cesti, pred kojom su se već u rano jutro stvarali redovi automobila. Vozila su se na dizalici najprije temeljito prala i odmašćivala, zatim sušila, a nakon toga se smola, a kasnije rastezljiva plastika, nanosila pod visokim pritiskom na podvozje. Izmišljala su se razna tehnička pomagala, na temeljima "puzanja struje" koja su sprječavala prodor hrđe. Toj napasti nisu se mogla oduprijeti vozila proizvedena ili samo sklapana u bivšoj Jugoslaviji, ali niti strana, koja su imala svoje osjetljive točke.

                                                       ***************

"KUPAĆA KADA" NA ZAGREBAČKIM ULICAMA

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Već početkom sedamdesetih s gradskih ulica potpuno su nestali motorkotači s bočnom prikolicom, koja je pomalo ličila na pokretnu kupaću kadu. Makar je tada prošlo tek 25 godina od svršetka Drugog svjetskog rata, u kojemu su ovakvi motorkotači bili u uporabi, dakako u vojnoj verziji, oni su brzo otpisani. Unikatni primjerak vjerno je čuvao Emil Zemljak, koji se takvim motorom pojavio 19.06.1930. g. na motoutrci u Črnomercu i zauzeo 3. mjesto, a zatim zastupao našu zemlju na utrkama širom Europe. Mlade generacije su očito imale više afiniteta za drugačijim prometalima koja nisu zahtijevala oblačenje kožnatog odijela, rukavica, kapa i naočala.

                                                      ***************

HRABRA NATJECATELJICA

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Hanja Bošković, kćerka Nikole Boškovića, urednika automobilskog časopisa i osnivača Prvog hrvatskog moto kluba 1921. godine, najprije je kao djevojka bila zaljubljena u motorkotače, a zatim u automobile. Prvi puta natjecala se s motorom Ariel 500 ccm 1930. godine, na Vončininoj cesti u Zagrebu, a u poznim godinama sudjelovala je u društvenim natjecanjima. Njena nešto mlađa kolegica, Iza Jurković, cvjećarka iz Bjelovara, znala bi redovito "potegnuti" automobilom iz svojeg Bjelovara, da bi u Zagrebu sa svojim "curama" iz udruženih vozačica nešto pročavrljala, a zatim se kasno u noć vratila u svoje mjesto. Društveni život žena vozačica počeo se razvijati snažno sedamdesetih, a on je obuhvaćao i njihovo stručno usavršavanje.

                                                       ***************

IZABRAO NEPRIKLADNO MJESTO

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Vozač kamiona koji se izgubio na zagrebačkim cestama i ostavio nasred prometnice natovareno vozilo, dok se išao raspitivati u obližnji kafić, izabrao je neprikladno mjesto. Zaustaviti se nasred ceste i onemogućiti svima drugima da nastave vožnju, nije samo pitanje prekršaja, već i kulture vozača. Dobrih ili boljih rješenja uvijek ima više, vodeći računa da se postupcima ne prisvaja, makar na kratko, javna površina. Na svakoj cesti postoje i šira mjesta, na kojima se može privremeno zaustaviti i obaviti najnužniji poslovi. To neće nitko zamjeriti, pa čak niti službene osobe koje paze na prekršitelje.

                                                       ***************

AKO MOŽE U DRUGIM ZEMLJAMA...

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)     

Kad se u nas postavi neki prometni znak, npr. s ograničenjima brzine ili preusmjeravanjem prometa, on ostaje i nakon što za to ne postoje više razlozi. Ako je ograničenje uvedeno zbog blizine škole, a vozači prekorače dopuštenu brzinu, biti će kažnjeni iako tim dijelom ceste prolaze u vrijeme školskih raspusta, dakle kad nema školske djece na prometnici.

Građevinci, zbog radova na cestama ostavljaju znakove na svojim mjestima, iako su radovi odavno završeni. Tko od vozača ne poštuje zakone biti će kažnjen. Manje je poznato da su zbog istog prekršaja ikada kažnjeni izvođači radova. Uvijek se kažnjava slabije, koji često i ne poznaju svaki članak Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Ako su u drugim zemljama mnogo fleksibilniji u tumačenjima i vrijednostima prometnih znakova, zašto ne bismo bili i mi?

                                                          ***************

I SUPUTNICI NA OPREZU

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Otkako su se oko stabala drveća u gradovima počele podizati kamene ograde, ali i druge prepreke koje su višlje od donjeg ruba otvorenih vratiju automobila, vozačima i putnicima na zadnjem sjedištu udijeljena je još jedna obveza. Kada izlaze iz automobila, moraju paziti da vratima ne udare u ogradu. Takav način obrane gradskih površina može nanijeti štetu vozilu u slučajevima kada se izvlači iz parkirališnog mjesta, kad je ograda nevidljiva zbog snijega ili kad vozač jednostavno u brzini izjuri iz zaustavljenog vozila i nesmotreno udari u nju vratima. Šteta što se gradske komunalne inspekcije nisu dosjetile da propišu standarde po kojima se ne bi dopuštalo postavljanje raznih prepreka na javne površine koje mogu naškoditi drugima.

                                                          ***************

TRAMVAJ – NEZGODNI IGRAČ

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Vozač velikog kamiona hladnjače, koji se u centru Zagreba našao na putu skoro "bezazlenom" tramvaju, mogao se i sam uvjeriti kako završava taj susret. Tramvaj, velike mase, ne može odmah po uočenoj opasnosti zaustaviti kompoziciju, put kočenja mu je puno duži, pa su i posljedice sudara teže. Prevrtanje na bok hladnjače samo je blaža varijanta onog što se stvarno moglo desiti. Pouka automobilistima? Ne presjecajte put tramvajskoj kompoziciji, ne izletavajte u oštrom luku na tračnice, ne kočite prenaglo, držite uvijek dovoljan razmak. Kad god možete maknite se što dalje od tramvajskih tračnica. Vozila javnog gradskog prometa u Zagrebu imaju svoju obilježenu zonu kretanja, koja je donekle i njihova sigurnosna zona, ali i vaša ako je poštujete.

                                                         ****************

TRAKTOR NIJE AUTO

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Smije li se traktor tretirati kao neka zamjena za automobil u prijevozu putnika? U postojećem Zakonu o sigurnosti prometa na cestama traktor je definiran kao motorno vozilo konstruirano da vuče, potiskuje ili nosi izmjenjiva oruđa, odnosno da služi za pogon takvih oruđa ili za vuču priključnih vozila. Dakle, njegova je uloga jasna, a ona ne predviđa prijevoz putnika, posebno ne na javnoj cesti. Na drugome mjestu Zakona kaže se da se u vozilu i na vozilu smije prevoziti onoliko osoba koliko ima ugrađenih sjedala. Traktor, očito, nema tri takva sigurna mjesta. Putnici koji se prevoze na traktoru na blatobranima nisu vezani, nisu ničim zaštićeni, nemaju se za što čvrsto primiti. Prijete im kotači traktora, ali i druga vozila u slučaju prometne nezgode. Vozač traktora snosi posljedice nepoštivanja propisa.

                                                         ***************

SVI SE LIJEPE NA SUŽENI PROSTOR

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Zagreb još uvijek nije riješio enigmu kako regulirati promet kad se iznenada prekapa neka ulica, a kanali sa zemljom na više dana "okupljaju" više od polovice ceste. U taj suženi prostor ceste tiskaju se svi: čak po dva automobila paralelno, pješaci, biciklisti. Ne postavlja se na pravim mjestima signalizacija koja bi upućivala vozače na manje opterećene ceste, već se pušta da se tiskaju i sami traže rješenja. Izvođači radova skidaju sa sebe svu odgovornost postavljanjem prometnih znakova o suženju ceste i smanjivanju brzine vožnje. Kao da će to pomoći nekome tko nije na nekom raskrižu ranije obaviješten da ga očekuju poteškoće.

                                                         ***************

I DIVOVIMA TREBA POMOĆ

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Vozači osobnih automobila, kad se nađu u blizini divovskih kamiona-hladnjača, autobusa, vozila s kranovima, ljestvama i drugim dodacima, zasigurno se upitaju tko im pomaže kad se pokvare? I njima pucaju dijelovi, zakazuje motor, pucaju gume, razbijaju se stakla, izletavaju s cesta, završavaju u provalijama. Godine 2002. trebao je biti osnovan Klub vozača automobila, kamiona i autobusa (AKA). Zagreb je imao tada više teških dizalica (Transporti Martinović, Cobra trans, Transporti Maltar), ali i najmanje 11 vozila za servisiranje na terenu, promjenu i dostavu guma, dostavu rezervnih dijelova, popravak stakala i klimatskih uređaja, te zbrinjavanje pokvarljivog tereta. Klub AKA je trebao organizirati zajedničko djelovanje svih službi i kapaciteta, ali su se pojavili veliki problemi u naplati pruženih usluga na cestama. Tako je zbog novca propala jedna korisna ideja.

                                                          ***************

PJEŠACI NISU ZLOPAMTILA

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Kad bi se nekom vozaču auto pokvario na cesti, pješaci bi pohitali u pomoć. U trenucima iskazivanja solidarnosti, građani bi zanemarili što su ih neki vozači pošpricali prljavom vodom iz lokvi na cesti od glave do pete, što su im presjekli put na pješačkom prijelazu, oduzeli dio nogostupa, nepotrebno trubili, noću udarali vratima automobila i mnogo drugog. U slobodnoj razmjeni mišljenja imali bi što reći jedni drugima. Vozači bi u obrani sigurno izvukli iz rukava i onaj najvažniji adut: kako su kočenjem u zadnji tren nekom pješaku spasili život, kako su povezli žene s djecom, kako su napravili i druga dobra djela. Ali kada nekome treba pomoći, pogurati auto iz snijega ili kaljuže, svi ovi argumenti i kontra argumenti ostavljaju se za neku drugu priliku.

                                                         ***************

GRANČICA KAO ZNAK OPASNOSTI

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Tko bi prije 30-40 godina prijavljivao neku rupu na cestu duboku i široku da u nju može upasti bar pola kotača? Da se to i desilo, zaduženi za ceste sigurno ne bi odmah dotrčali s asfaltom i sanirali oštećenje. Zato su prolaznici postali neka vrsta dobrotvora. Kad bi ugledali opasnost, označili bi je bilo čime, pa bila to samo grančica  s nekog stabla. U nikakvim se statistikama ne navodi koliko je zbog te brze  i pohvalne reakcije ljudi izbjegnuto prometnih nezgoda, koliko oštećenja automobila, ali i spašeno prolaznika, koji su i sami mogli postati žrtvom lošeg rada cestarskih službi. Zato, ovakva suradnja neka ne bude samo prošlost

                                                          ***************

UZALUDNO ČEKANJE

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

To što se smetlarska kolica šepure ispred starodobnog automobila u središtu Zagreba, kao da mu prijete skorim životnim završetkom, samo je neuspjela simbolika sasvim drugačijeg stanja. Vozači u Hrvatskoj s dužnom pažnjom i ljubavlju i neskrivenim ponosom odnose se prema starim vozilima. Ona ne završavaju na otpadu, već kao uglancani ljepotani izlaze na ulice i pokazuju se prolaznicima. Postoje brojni klubovi "staraca", oni imaju određene povlastice kod registracije, specijalizirane limare za obnovu, vlasnici se natječu i vode društveni život uz ne baš male izdatke. Ljudi, koji ulažu često i zadnji novčić u produljenje vijeka svojeg ljepotana, tako ulažu i u povijest automobilizma. Svaka im čast!

                                                         ***************

ŠKODLJIVO I ZA ŽIVOTINJE

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Mlade generacije vozača uskoro će zaboraviti da je tamo nekad davno postojao benzin koji je sadržavao puno štetnih tvari, pa i olovo. Zbog tog olova u naprednim europskim zemljama rovokopačima bi se odstranjivalo i do 50 centimetara sloja u dubinu, ako se u blizini prometnice namjeravao napraviti park ili dječje igralište. Zbog olova u benzinu trpila je zastarjela naftna industrija, ulagalo se mnogo u nova postrojenja, u bezolovna goriva. Na zagrebačke ulice postavljali su se mjerači ispušnih plinova iz vozila, djecu se upozoravalo da ne udišu ispuh, a vozači zatvoreni u garažama s upaljenim motorom svoju su nepažnju plaćali glavom. Male životinje bježale su daleko od tih smrdljivih aparata. Sve zbog olova, koje je padalo na zemlju.

                                                         ***************

BRZINA ODLUKE

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Upao je u prometnu stupicu i što sad? Htio je ravno, a oni mu ne daju, tjeraju ga udesno, a on to neće ni pod koji cijenu. Cesta nije preširoka, na vidiku je tramvaj, koji ga može samljeti. Odluka je pala u sekundi! Okreni, okreni se na cesti, ako uspije... I uspio je! Jeste da je napravio mali prekršaj, ali što je to u usporedbi s osjećajem da ih je ipak nadmudrio i to vrlo brzo. Pokazao je da ima dobre reflekse. Na liječničkom pregledu za dobivanje vozačke dozvole provjerava se kako vozač brzo reagira na određene događaje. No to je samo "kancelarijska" provjera. Život ima svoje provjere, svoje zakone koji u stvari daju pravu sliku osobe u prometu.

                                                          ***************

OKOLO DO KAZNE

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Nigdje kolone vozila, zastoja, prepreka, slobodan je prolaz na raskrižju, a on je izabrao dio ceste na kojoj je zabranjen promet za sva motorna vozila osim za motocikle bez prikolice i mopede. I tko će sada dokučiti što se vozaču fiće motalo po glavi kad je ušao u kratki dio ceste koji je namijenjen autobusima za stajalište? Očito je izabrao duži put, riskirao je kaznu, potrošio je nešto više goriva. Da li je u pitanju vozački adrenalin, prkos ili nešto sasvim treće znati će samo vlasnik bijelog, uglancanog fiće. I još nešto: bila je to omiljena ruta i mnogim drugim vozačima, ali oni su bar imali dobrih razloga za njen izbor. Kad je bilo tako, isplatilo se platiti i kaznu!

                                                           ***************

VOZAČKA IDILA

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Ovo nije cestovna "pustoš" snimljena u vrijeme emitiranja neke najomiljenije serije, kad su se u kuće povukli ljudi i automobili. Ne, to je stvarnost – prava vozačka idila, koja najočitije prikazuje stanje na jednoj zagrebačkoj ulici sedamdesetih – u pola bijela dana. Vozač je bez ikakve strepnje mogao ostaviti otvorena vrata automobila, jer je znao da mu ih dugo, jako dugo, neće u vožnji odvaliti netko tko se doslovno drži svoje desne strane ceste. Nije se morao bojati ozloglašenog zagrebačkog "pauka", komunalnih redara u civilu, ali i drugih koji u rukama drže zakon s desetak popisa mjesta na kojima se auto ne smije parkirati. Takav smireni vozač imao je sve preduvjete za normalno ponašanje na cestama.

                                                          ***************

NITI ZA ŠIRINU KIŠOBRANA

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

U različitim vremenima bili su i različiti propisi o parkiranju automobila na nogostupu. Najprije se parkiralo tko je gdje i kako htio, zatim se slobodni prostor do zgrade morao ostaviti najmanje 150 cm, a danas je propisano da taj prostor mora biti najmanje 100 cm. Kada bi se striktno pridržavali propisa, vozači bi smjeli parkirati samo na označenim mjestima. Ako ih i parkiraju na nepropisnim mjestima, vozači bi ipak uvijek trebali ostaviti toliko prostora da se mogu mimoilaziti dva pješaka na nogostupu. Približna mjera može im biti i širina dvaju kišobrana.

                                                         ***************

ŽENE VOLE TAKSISTICE

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća automobili taksista nisu se razlikovali od svih drugih – bili su prepoznatljivi samo po četvrtastim i ovalnim metalnim pločicama koje su nosili na prednjoj strani  vozila. Imali su svoja stajališta na gradskim trgovima i pred željezničkim stanicama. Kako tada nije bila razvijena telefonska mreža, tko je želio taksi trebao je doći do njega. Neka su stajališta imala telefon, sličan javnoj govornici, a na poziv se javljao taksist prvi po redu. Kasnije (1976. g.) je uveden  radio taksi, postavljeni su displeji na krovovima automobila. PRVA ŽENA TAKSISTA, koju su jako favorizirale putnice bila je vlasnica Opel rekorda ZG 17-05, poznata u Dubravi. Njen auto nije ličio na pokretnu reklamnu tablu – na taksije, koji danas voze Zagrebom.

                                                          ***************

DOSTAVNA VOZILA BEZ VOZNOG REDA

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Godinama su dostavna vozila ulazila u svako doba u najuže središte Zagreba i pravila veliki problem putničkom prometu. Ispoljavalo se to najčešće u Ilici, Bakačevoj i gornjem dijelu Draškovićeve, koja je u spoju s Vlaškom bila preuska.

Koliko se god vozači dostavnih vozila trudili da parkiraju svoje kamione blizu mjesta istovara, oni su zbog preuskih ulica ili stvarali duge kolone ili su obustavljali promet. Tek kad su na snagu stupili propisi o tome u koje vrijeme dostavna vozila mogu ulaziti u gradsku jezgru, ovi su problemi riješeni. Tome su se radovali i pješaci, jer i oni su bili prikraćeni prava da se nesmetano kreću gradom. Tako je na tom području napravljen red, kojemu se i danas ne bi moglo ništa ozbiljnije prigovoriti, unatoč velikom povećanju broja stanovnika u Zagrebu.

                                                        ***************

PUTUJEM, MOŽEŠ SAMNOM

Automobil, cesta, vozač (1972.-2012.)

Hrpe školaraca, studenata, domaćih i stranih mladih svjetskih putnika bez automobila došlo je do svojih odredišta zahvaljujući podignutom palcu. Sve dok se nisu učestale nezgode, dok vlasnici nisu bili orobljeni u vlastitom automobilu, dok u vozilo nije ušla prividna lijepa djevojka, a izašao muškarac s odbačenom perikom, dok nisu zaredali zahtjevi stopista za obeštećenja u slučaju prometne nezgode. A onda je AMK Maksimir uveo više reda. Tko je želio stopirati ili putovati u inozemstvo mogao se prijaviti u sistem "Putujem, možeš samnom".
Tako se znalo unaprijed tko će koga povesti. U vrijeme interneta i ta je komunikacija potpuno pojednostavljena.

Srijeda, 06.02.2013.

OPERITE AUTOMOBIL OD SOLI

Sol je najveći neprijatelj automobilu. Ona uzrokuje koroziju svih nezaštićenih metalnih dijelova. Ove zime na naše prometnice bačeno je više tisuća tona soli, a sol je završila i na automobilima. Isperite sol s karoserije i poda. To ne možete uspješno obaviti kod kuće, bez dizalice i vruće vode pod visokim pritiskom. AMK Maksimir  ugovorio je jeftinije podno pranje za sve svoje članove.

Za njih je cijena 40 kuna, a za nečlanove 60 kuna. Jeftinije je i kompletno pranje s nanošenjem voska. Predbilježite se u AMK Maksimir za pranje (program po želji) i rezervirajte termin koji vam odgovora u iduća dva mjeseca. Građani koji žele koristiti jeftinije usluge ne samo kod pranja već i kod servisiranja automobila mogu se učlaniti u AMK Maksimir, dolaskom ili telefonom.

Nazovite 23 18 442, 23 04 029 ili 099 81 39 018 i obavite sve formalnosti.

---

Srijeda, 23.01.2013.

SNIJEG DEMOLIRAO KROV NA AUTU, TKO JE ODGOVORAN?

Kamera je snimila  opasan trenutak kada je težak snijeg s krova zgrade u širem centru Zagreba pao na automobil i potpuno ga smrskao.
Kako namiriti štetu?

 

Opširnije »

---

Četvrtak, 27.12.2012.

VOZAČI STVARAJU BOLJI ZAKON O PROMETU

Prijedlog br. 1
U Zakonu o sigurnosti prometa na cestama trebalo bi točno definirati kad pješak postaje korisnikom obilježenog pješačkog prijelaza na kojemu promet nije reguliran svjetlosnim prometnim znakom (semaforom) ili znacima koje daje ovlaštena osoba. To bi mogao biti trenutak kad pješak s nogostupa stupi na početak obilježenog prijelaza tj. na kolnik. Od tog trenutka on koristi sve prednosti tog dijela ceste. (M.)

Obrazloženje: Kako su o tome problemu različita mišljenja, koja prolaze od toga da bi vozač u vožnji unaprijed morao znati što pješak namjerava i kako će se ponašati na prijelazu, pa možda i vratiti otkuda je došao, možda potrčati ili poduzeti neke druge radnje, vozače se stavlja u neravnopravni položaj. Svi vozači nemaju mogućnost raspoznavanja pješakovih želja po njegovim pokretima, pa se time vozača dovodi u opasnost. Dakle, treba zaštititi pješaka, ali i vozača.

Prijedlog br. 2

Vozila s neispravnim svjetlima za osvjetljavanje puta ili bez svjetala, koja se nađu na prometnicama u vrijeme kad su takva svjetla obvezna, a koja po ocjeni policijskog službenika predstavljaju opasnost u daljnjem kretanju, moraju se dovesti u ispravno stanje. Ako to na licu mjesta ne mogu napraviti vozači, odnosno vlasnici (zbog konstrukcijskih rješenja ili drugih tehničkih razloga), policijski službenik pozvat će da to učini organizacija koja je zakonski obvezna za pružanje tehničke pomoći na cestama.

Obrazloženje: U vrijeme obvezne vožnje s upaljenim svjetlima na našim cestama, čak i u potpunom mraku, kreću se vozila bez svjetala ili sa samo jednim svjetlom. Kako ona predstavljaju opasnost za druge sudionike u prometu, kvar treba odmah otkloniti ili takvo neispravno vozilo isključiti iz prometa.

 

Prijedlog br. 3
Kad je neka cesta u gradu ili izvan naselja zatvorena privremeno zbog radova ili drugih razloga i uspostavljena drugačija privremena regulacija, obvezno se postavljaju table „obilazak“ na svim križanjima obilaznice.

Obrazloženje: Pokazalo se da postavljanje samo dvije table za obilazak – jedne na početku, a druge na kraju obilaznice, nije dovoljno i da ne upućuje dovoljno vozače na mogući pravac kretanja. To ih navodi na prijevremeno skretanje na krivu cestu ili pak previše zaokuplja njihovu pozornost u vožnji.

 

Prijedlog br. 4
Zaštitne stupiće, koji se postavljaju na nogostupima, radi sprečavanja prolaska vozilima, a koji ograničavaju kretanje pješaka, valjalo bi zabraniti.
Obrazloženje: Zaštitni stupići postavljaju se u većini slučajeva na sredini nogostupa, pa tu pješačku površinu dijele na dva jednaka dijela. Kako njihovo postojanje nije ničim prethodno najavljeno na nogostupu (npr. uzdignutim dijelom nogostupa ili na druge načine), oni su opasnost za slabovidne i slijepe osobe.
Zakonskim odredbama točno bi trebalo propisati kada se i gdje smiju postavljati niski stupići i na prometnicama, obzirom na mogućnosti naleta vozila na njih.

 

Prijedlog br. 5
U vrijedećem Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, u čl. 164, st. 1 valjalo bi unijeti dio koji se odnosi na zabranu isticanja zastava, transparenata i drugih predmeta izvan vozila, kad su ona u pokretu.
Obrazloženje: Prigodom sportskih, slavljeničkih ili drugih manifestacija putnici iz vozila ističu preko otvorenih prozora zastave ili transparente, koji mogu, zbog svoje nestabilnosti, ugroziti druge sudionike prometa.

 

Prijedlog br. 6
 U članku 2. pod rednim brojem 30. ZSPC navedena je definicija Vatrogasnog vozila. S obzirom da su vatrogasna vozila kao i vozila HMP i Sanitetskog prijevoza, navedena sukladno članku 149. ZSPC kao vozila s pravom prednosti prolaska mislimo da bi kroz definicije u ZSPC trebalo uvrstiti i Vozilo hitne medicinske pomoći te Vozilo sanitetskog prijevoza.
Definicije bi trebale biti:
 Vozilo hitne medicinske pomoći je vozilo žute boje koje ima vidljivo istaknut plavi znak „zvijezda života“, natpis hitna pomoć i ugrađena plava trepćuća svijetla, a služi za pružanje hitne medicinske pomoći.
 Vozilo sanitetskog prijevoza je vozilo žute ili bijele boje koje ima vidljivo istaknut znak crvenog križa, natpis sanitetski prijevoz i ugrađena plava trepćuća svijetla, a služi za medicinski prijevoz zbrinutih bolesnika iz kuće u bolnicu i obratno.
Kratko objašnjenje:
 Usklađivanjem vizualnog identiteta vozila sa normama i pravilima EU olakšali bismo prepoznatljivost pojedine vrste medicinske usluge na terenu. Također bi se spriječilo kršenje propisa od strane neekipiranih i neopremljenih timova koji primjerice dežuraju na priredbama, nogometnim utakmicama itd., a tvrtke im nisu registrirane za pružanje HMP te time stvaraju ugrozu zdravlja tražitelja usluga.
Plaćanje cestarine
 Također smo mišljenja da bi u ZSPC trebalo svakako ući da su vozila iz članka 149. ZSPC oslobođena plaćanja cestarine i tunelarine na bilo kojoj dionici RH bez obzira na upravitelja ili koncesionara na pojedinom području.
Periodički pregledi
 Periodički pregledi sami po sebi su veoma korisni dok ne počnu predstavljati problem zbog izbivanja vozila iz službe za obavljanje istog, a i pričinjavaju značajno financijsko opterećenje za državu. Mislimo da bi vozila HMP trebala biti izuzeta od tog propisa kao što su izuzeta i vozila MUP-a.
Mladi vozači
 Nedorečena je odredba o mladim vozačima. Mislimo da je treba raspraviti i nadograditi posebno s aspekta područja rada za vozača za one koji završavaju školu za vozače, a to je sa 18 godina.

Prijedlog br. 7
Predlaže se potpuna promjena čl. 36, st. 2 u smislu da se dopusti parkiranje osobnih automobila na nogostupu, ako postoji mogućnost da se za prolaz pješaka ostavi slobodnom širina nogostupa od 100 do 160 cm – ovisno o protočnosti pješaka, koji se u jedinici vremena koriste nogostupom. Kad su na nogostupu ispunjeni ti uvjeti, nepotrebno bi bilo postavljati prometne znakove o dopuštenom parkiranju.
Obrazloženje: Zbog velikog broja automobila u Hrvatskoj u odnosu na broj stanovnika, pomanjkanja parkirališnog prostora, ali i velike uloge koju imaju automobili u svakodnevnim radnim i drugim aktivnostima građana, valjalo bi u državnim strukturama promijeniti odnos prema tom prometalu i omogućiti mu kvalitetnije kretanje i sigurnije mirovanje. Ako lokalne samouprave imaju pravo zauzimati dijelove nogostupa u komercijalne svrhe (postavljanje stolova, stolica, štandova i dr.), vodeći računa o nesmetanom prolazu pješaka i smanjenju vidljivosti, (čl. 36, st. 2 ZSPC), nema opravdanih razloga da se automobile u tome smislu dovodi u diskriminirajući položaj. Cestovni promet u Hrvatskoj valja promatrati kao integralnu cjelinu, koju različiti propisi o parkiranju u lokalnim zajednicama raščlanjuju i prisiljavaju vozače na drugačije prometno ponašanje u različitim mjestima.

 

Prijedlog br. 8
Članak 35. ZSPC valjalo bi dopuniti stavkom koja govori o tome tko je obvezan počistiti prometnicu od ulja, masti, dijelova vozila ili drugih bezvrijednih ali opasnih razbacanih predmeta nakon prometne nezgode, kad je vozač otpremljen u medicinsku ustanovu, a zbog gustoće prometa cesta ne može ostati neočišćena.
Obrazloženje: ZBOG INTENZITETA PROMETA na uklanjanje predmeta i tekućina s ceste često se ne može čekati da to učini organizacija za održavanje cesta. Zbog toga treba u takvim slučajevima točno odrediti tko je u konkretnim slučajevima zadužen da to napravi najbrže: da li policija koja dolazi na uviđaj, da li vučno vozilo koje je pozvala policija ili netko treći.
Praksa je do sada pokazala da se na cesti poslije prometne nezgode još dugo zadržava staklo, ulje, razne masnoće ili drugi predmeti, a sve navedeno ugrožava sigurnost prometa. Kako za takve poslove valja imati i odgovarajući pribor, određivanjem zakonske obveze svima koji pružaju tehničku pomoć na cestama unaprijed bi bilo jasno što moraju imati pri svakoj intervenciji.

Prijedlog br. 9
U čl. 15 ZSPC gdje se govori o zasljepljivanju vozača postavljanjem na cesti raznih ploča ili drugih predmeta koji zasljepljuju ili zaklanjaju vidik vozačima, valjalo bi zabranu proširiti i na određeni broj metara udaljenosti od ceste.
Obrazloženje: U naseljenom mjestu, u blizini semafora, locirana je apoteka s istaknutim križem u svjetlećoj zelenoj boji, koji u uvjetima slabije vidljivosti može zavarati vozača, pomislivši da mu je upaljeno zeleno svjetlo na semaforu. Na drugom mjestu vlasnik kafića uz cestu postavlja trepčuće žuto svjetlo. Na jednoj cesti s javnim prometom postavljena je nadstrešnica za putnike autobusa, sa staklenim stranicama, koje reflektiraju svjetlo i mogu navesti vozače koji se pojavljuju odmah iza zavoja na krivi trag.

Prijedlog br. 10
U jednom od članaka valjalo bi (zbog učestalosti) definirati obvezu formiranja privatnih svečarskih kolona u odnosu na prekršaj koji se čini kad takva kolona nasilno ili uz pomoć neovlaštene osobe, prolazi kroz zatvoreno raskršće. Tko je sve u prekršaju: osoba na raskršću koja im je to omogućila (a nema za to ovlasti), organizator kolone ili pak svi koji su automobilima prošli kroz raskršće?
Obrazloženje: Pojedinci si uzimaju pravo reguliranja prometa na raskršćima da bi omogućili istodobni prolaz svim vozilima iz kolone, bez obzira na zabranu prolaza (crveno na semaforu)

Prijedlog br. 11

U čl. 151 ZSPC valjalo bi među vozila koja imaju prednost prolaska u odnosu na sva druga vozila dodati i vozila tehničke pomoći na cestama, koja imaju pravo i obvezu otklanjati kvarove ili uklanjati, tj. prevoziti neispravna ili oštećena vozila s javnih prometnih površina. Na njih se ne bi trebala primjenjivati i pravila o zaustavljanju, parkiranju ili obilaženju kolone vozila.

Obrazloženje: Zbog prirode posla vozila tehničke pomoći na cestama trebala bi imati pristup svim vozilima na cestama, drugim javnim površinama i parkiralištima kad obavljaju poslove popravaka ili prijevoza neispravnih ili oštećenih vozila s mjesta prometne nezgode. Sadašnje odredbe zakona to im ne omogućuju, dapače policijski službenici i druge ovlaštene osobe podnose protiv njih prekršajne prijave kad oni obavljaju poslove vezane za sigurnost prometa na cestama.

 

Prijedlog br. 12

U jednom od članaka ZSPC valjalo bi zabraniti prevoženje na mjestu za suvozača u automobilu slobodnih, vezanih ili u kavez smještenih životinja.

Obrazloženje: Na mjestu suvozača, kao najopasnijem u automobilu, često se prevoze raznovrsne domaće životinje, čije se reagiranje ne može predvidjeti u slučaju prometne nezgode. One mogu postati opasne za putnike u vozilu, ali i za druge sudionike prometa, posebno kad ispadnu iz vozila ili putnici u sudaru nalete na njih.

 

Što misle drugi? Ako kao pješak ili vozač imate drugačije mišljenje na ovu temu, molimo iznesite ga i to što prije.

---

Srijeda, 19.12.2012.

JEFTINIJI POPRAVCI AUTOMOBILA

AMK „Maksimir“ ugovorio je s jednim poznatim zagrebačkim autoservisom izuzetno povoljne uvjete za popravak svih maraka automobila. Automehaničarske usluge jeftinije su 25%  za sve članove AMK „Maksimira“, a adresa servisa može se dobiti na tel. 23 04 029,
23 18 442 radnim danom od 8 do 16 sati.

 

---

Srijeda, 19.12.2012.

ŠTO POKLONITI AUTOMOBILISTU?

Ako želite za Božić, Novu godinu ili drugu prigodu vrijednim darom obradovati automobilista – neka to bude članska iskaznica AMK „Maksimira“.
To je dar čija je upotrebna vrijednost punih 12 mjeseci, za uplaćenih 200 kuna vraća vam se usluga i članskih prava u vrijednosti 20.000 – 30.000 kuna.
S iskaznicom ostvaruje vozač svoje pravo u cijeloj zemlji, a poželite li da ostvaruje pravo i u cijeloj Europi, posebno napomenite.
Iskaznicu šaljemo poštom, a sve informacije možete dobiti na telefon 23 18 442, 23 04 029 i 099 81 39 018  ili na amk.maksimir@zg.t-com.hr.
AMK „Maksimir“ vraća 100 puta više od jednokratne uplate članarine. Ima li igdje išta  povoljnije?

 

---

«  ‹  [1] [2] [3] [4] [5]  ›  »