GRAD JE IPAK TREBAO KUPITI TENK ZA HITNE SITUACIJE (14)

ZATOČENIK POTRESA I KORONE
Neke oštećene kuće drže se na slaboj mortovskoj vezi. Dovoljan je još samo mali potres pa da ih sruši, ili da na prolaznike padnu crijepovi koji su se još zadržali na žljebovima. Svaka vibracija tla je opasna. Čudim se kad našom ulicom i dalje prolaze kamioni, koji na uspornicima proizvode vibracije i snažne udarce. Na njima poskakuju betonske mješalice, šljunak, fosne. Sreća je u nesreći što cestom pored kuća, bar privremeno, ne prolaze autobusi. Trešnju izazivaju i prebrzi automobili. Brzine nisu ograničene, nitko ne kontrolira promet.
Zabrinut za svoju i druge kuće, zovem 113 i tražim da se promet u ugroženim područjima drugačije regulira. Djevojka na centrali ne shvaća što uopće govorim, nikad nije čula za uspornike ili ležeće policajce. Ona ništa ne može obećati, ali će pod kraj radnog vremena, uveče, nekoga o tome obavijestiti.
Ljudi iz Gradskog stožera za hitne situacije, poznati po naherenim francuskim kapama, nisu dobrodošli na potresnom području. Na televiziji je to dobro vidljivo. Stanovnici ih salijeću, neki javno traže da im se hitno obavi procjena i statika, da dobiju nove kuće. To, dakako, ne ide tako čak niti u uređenijim državama. Kada to gledam, skoro sam požalio što Zagreb nije za takve ophodnje dužnosnika gradom kupio tenk, kako je nekad bilo predloženo. Možda bi tada ljudi iz Stožera brže i efikasnije rješavali probleme naših građana, pa tako i problem potrebe za novom regulacijom prometa i postavljanjem odgovarajućih prometnih znakova. Ovako, zovem nadležni odjel, a to je Odjel za promet, ondje mi kažu da svi u tom odjelu rade od kuće. Kako se rijetko tko smije micati iz kuće, valja čekati da prođe krizno razdoblje korone. Tko izdrži, vidjeti će stvarne rezultate. I to je nešto.