AUTOMOBILI I LJUDI U PROHUJALOM VREMENU (26)
Nestabilni zakon o prometu
Na slici: Bez dovoljno edukacije niti jedan zakon o sigurnosti prometa nije uspio pomiriti interese javnog i osobnog prometa i pješaka (Foto: M. Ratkajec)
Kvaliteta nekog zakona ogleda se i u njegovoj postojanosti, duljini vremena u kojem traje i u kojemu je aktualan. Kad se u nas 1992. godine donosio Zakon o sigurnosti prometa na cestama, policija si je uzela pravo da ga sama izradi i predloži na usvajanje Saboru, bez javne rasprave i sudjelovanja stručne javnosti. Izgovor je bio u potrebi hitnog donošenja, jer da su o njemu raspravljale stručne organizacije, po policijskom stajalištu novi Zakon ne bi bio tako brzo donesen. To se pokazalo lošim, jer je Zakon do 1996. godine nekoliko puta ispravljan i dopunjavan, a 1996. napravljene su značajne izmjene i dopune.
Zla sudbina prati i dalje Zakon o sigurnosti prometa na cestama. Taj akt više liči na samoposluživanje, kad se uzima sve po želji, a ostavlja neželjeno. Samo u jednoj njegovoj dopuni i izmjeni promijenjeno je čak 52 članka. Zakon je imao tu čast da neke njegove odredbe dođu i pred Ustavni sud, koji ih je ukinuo.
Vozači koji bi željeli biti stalno upoznati s aktualnim odredbama Zakona, morali bi se dobro potruditi i stalno pratiti izmjene objavljene u Narodnim novinama. Koliko takva pravna nesigurnost utječe na vozače i sigurnost cestovnog prometa mogli bi pomno analizirati prometni psiholozi.