AUTOMOBILI I VJESNICI DOBRIH VIBRACIJA (3)

Kad je netko na području bivše općine Maksimir rekao: Idem kod Pere, odmah se znalo na koga se to odnosi i po što ide. Bilo je to jasnog značenja kao i da je rekao: Idem pod Mirne krovove. Tada su Mirni krovovi bili pojam fine janjetine, a Pero je na području Maksimira bio pojam za vulkanizera.
Od 1981. godine, kad je Pero Jadrijević, postao suradnikom AK Maksimir i “okitio” se klupskim bedžem, u njegovu su radionicu u Petrovoj ulici dolazili brojni vozači, članovi tog Kluba. Pero je u sebi imao ono “nešto” što ih je godinama privlačilo u njegovu radionicu, a ponajviše njegova skromnost. Malo je pričao, ali iz njegovog izraza lica i bez puno pojašnjavanja mogla se pročitati dobrota. Tko je god za vrijeme promjena guma želio imati ugodno društvo, posjetio je Peru, a on je dolaske nagradio posebnim popustom na cijene.
Danas više nema Perine radionice na tom mjestu. Niknuli su u Petrovoj, kao i na drugim područjima, novi betonski objekti, bez Pere i njegovih dobrih vibracija.
Nešto dalje od Perine radionice, na uglu Petrove i Bukovačke, tokarsku radionicu imao je i Mato Giba, dobrodušni Slavonac. Na svojem tokarskom stroju izrađivao je metalne autodijelove svima koji su ih uzaludno tražili po trgovinama. Bio je poznat po preciznosti i po tome što je dolaskom “stare mušterije” uvijek znao ugasiti svoj veliki stroj i pozvati stranku na kavu. Za sve je imao vremena. Dok su ujutro mnogi kod kuće spavali, Mato je već radio za svojim strojem, sve do večeri. I njegova radionica sada zjapi prazna, bez Mate i njegovog stroja. Nema više ranojutarnjeg svjetla, jer sve što je Mato nekad radio ručno sada se u dućanima može kupiti po niskim cijenama s oznakom da je izrađeno u Kini.