AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (8)
“Ljudi od čelika” spašavaju automobile na izdisaju
Zbog velikog uvoza rabljenih automobila iz inozemstva, prosječna starost vozila u Hrvatskoj bila je 1989. g. više od 10 godina. Automobile, čiji su motori bili skoro na izdisaju, repariranjem su spašavali neki veliki autoservisi, koji su za to imali strojeve, ali najveći teret ponijele su privatne radionice. Najveći broj bio ih je u Zagrebu. One su obnavljale stare, ali i izrađivale nove dijelove. Od strojne obrade motora obavljale su: brušenje radilica, cilindara, kompletno uređenje glave motora, ventila, ležajeva i dr. Pravili su ležajeve i klipove, cilindre košuljica, čeljusti (pakni), lamela, klipova i karika, opruge, sajle, kardane, krajnike spona i kuglaste zglobove. Tokarili su kugle vučnih kuka, pravili autopragove, vrata, rubove, podove, u Zelini karoserije. U Zagrebu su izrađivali dijelove od lima za radna i specijalna vozila.
Neki drugi obrtnici izrađivali su dijelove za mopede, elektrodijelove za sva motorna vozila. U svojoj maloj tokarskoj radionici u Zagrebu, na Bukovačkoj cesti, mladi stručnjak izrađivao je za jednu poznatu švicarsku tvrtku kuglične ležajeve, ali ne pod svojim imenom. Poznati sportaš u svojoj je radionici sastavljao motorkotače za utrke, a za potrebe domovinskog rata izrađivao je terenske motorkotače. Oko jedne trgovačke tvrtke skupilo se nekoliko proizvođača, koji su za poznato tržište izrađivali oko 30-ak raznih dijelova za osobna i gospodarska vozila.
Da je gospodarski kapacitet raznih proizvođača bio zaista velik pokazuje i podatak da je 1992. godine Cimos imao tvornice u Buzetu i Roču. Radili su dijelove za Citroen. U Buzetu je radilo 480 radnika, a u Roču 82 radnika u ljevaonici automobilskih dijelova. U Hrvatskoj su se za automobile radila stakla, plastični dijelovi i kompletna elektroinstalacija. Bilo je i niz drugih, manje poznatih radionica koje su bile u stanju izraditi puno dijelova za automobile, ali se nisu mogle probiti na tržište.
Stručnjake za obradu metala nazivali su “ljudima od čelika”, jer su zaista mogli napraviti sve što su vidjeli na automobilima. Neki od njih, kao npr. Ljerko Božičević, s vremenom su prerasli zanatski sistem rada i postali malom industrijom, s deset zaposlenih stručnjaka.
U jednoj automehaničarskoj radionici pohranjena je peć za topljenje zlata, ali i drugih metala, spremna da u kratkotrajnoj nestašici klema za akumulatore počne lijevanje tog traženog dijela. U kriznim vremenima ljudi od ideja vrlo su brzo pronalazili rješenja, ponekad samo privremena dok se tržište ne opskrbi svim potrebnim za automobile.
Na slikama:
- Radionica za strojnu obradu i izradu automobilskih dijelova u zagrebačkoj Dubravi – Mariocommerce
- Radionica Ljerka Božičevića u Remetincu tijekom godina prerasla je u pogon s deset zaposlenih
- “Ljudi od čelika” s bezbroj ideja uspješno su pravili automobilske dijelove kad ih nije bilo u trgovačkoj mreži. Neki su stizali i iz Nove Gradiške
- Izrada kugličnih ležajeva, zupčanika i drugih složenih proizvoda potvrdili su visoku stručnost zagrebačkih obrtnika