Zagreb, Ružmarinka 17 - Tel.: 01 / 23 04 029 - Fax: 01 / 23 18 442 - e-mail: amk.maksimir@zg.t-com.hr

ČLANSTVO

Autoklub Maksimir
Ružmarinka 17, 10000 Zagreb
Tel. 01/ 23 18 442, 23 04 029,
23 69 951, 099 8139 018
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme

Pon.-pet. 8.00 - 16.00 sati

 

ČLANSKA AUTORADIONICA

Barutanski jarak 83
Narudžbe za radionu 8.00 - 16.00 sati na tel: 23 18 442, 23 04 029, 099 81 39 018
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme radione :

Pon. - pet. 9.00 - 17.00 sati

 

GDJE SMO?

VRIJEME

STANJE NA CESTAMA

AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (2)

slika 1  Vozači nikad bez pomoći

Bez obzira koliko je u nekom vremenskom razdoblju bilo automobila u Hrvatskoj, od 1945. godine vozači su uvijek imali prilike popravljati automobile. Male, privatne radionice ili društvene nisu pružale pomoć na cestama, već je neispravne automobile trebalo, uz pomoć poznanika, dotegliti do radionice. Tek 1959. na ceste su krenule prve tehničke patrole, s oznakama AMSJ, koje su pomagale na cestama. Trajalo je to do 1971. g., kad se uvodi u cijeloj zemlji jedinstveni broj za poziv tehničke pomoći na cestama – 987. Godine 1972. počinje novo razdoblje tehničke pomoći, a tadašnji AMSH počinje sustavno rješavati probleme radio veze, nabave novih vozila – radionica i osposobljavanja automehaničara za popravke na cestama.

U zagrebačkoj ekipi, koja je uspješno odrađivala taj dio posla, bili su 1972. godine Stjepan Poslek, Slavko Lacković, Pero Badovinac, Ivan Filipan, Rade Banac, Jura Cebić i Božo Maloča, čovjek koji je cijeli radni vijek  proveo u toj Službi, na tu temu diplomirao na Ekonomskom fakultetu i dao nam na korištenje neke podatke vezane za tehničku pomoć na cestama.

U to vrijeme, kada noću nije radio SPI AMSH bilo je više pokušaja da “prazninu” popune drugi. Tako je automehaničar s Trešnjevke Josip Filipec izlazio na teren i popravljao Wartburge, a 1989. Dražen Rzounek počeo je obavljati noćno dežurstvo. Noćno dežurstvo drugih automehaničara sastojalo se u nuđenju transportiranja neispravnog automobila do radionice i popravljanje. U vrijeme najezde turista otvoreno je čak i prenočište u kojemu su, uglavnom stranci, mogli čekati danima da im se iz inozemstva naruče dijelovi za popravak i otkloni kvar.

Prve ekipe AMSH za pružanje pomoći na cestama bile su opremljene najnužnijim skromnim alatom: ključevima, gedorama, bocama s komprimiranim zrakom za zračnice, ispitnim lampicama, dizalicom, karnisterom s pet litara vode, praznom kantom za gorivo, užetom za vuču.

Najčešći kvarovi na automobilima su bili na prirubnicama, zglobu ručice mjenjača, platinama, pogonskom remenju, kapi i rotoru razvodnika.

Iako je u to vrijeme broj automobila na cestama bio neuporedivo manji nego danas, tehničke su ekipe u Hrvatskoj od 1980. do 1984. godine popravile ili oteglile svake godine od 30.000 do 43.000 automobila.

Već 1985. godine tehnička pomoć vozačima u Hrvatskoj ima 43 automobila – radionice i 60 vozila za izvlačenje. Te poslove obavlja 41 automoto društvo od ukupno 131 koliko je djelovalo u Republici.

Na slikama:

  1. AMD Delnice – sami i jedini uz cestu Zagreb-Rijeka, ali uvijek spremni pomoći
  2. AMD Dubrovnik – po uskim dubrovačkim ulicama starim kamionom i Ladom 1500
  3. Josip Filipec – među rijetkim automehaničarima krenuo je u pomoć vozačima na cestama Zagreba
  4. Početkom 80.-ih turistima u hrvatskim autokampovima na Jadranu tehničku pomoć pružaju brojne ekipe AMD Maksimir iz Zagreba

 

slika 2 slika 3 slika 4