Zagreb, Ružmarinka 17 - Tel.: 01 / 23 04 029 - Fax: 01 / 23 18 442 - e-mail: amk.maksimir@zg.t-com.hr

ČLANSTVO

Autoklub Maksimir
Ružmarinka 17, 10000 Zagreb
Tel. 01/ 23 18 442, 23 04 029,
23 69 951, 099 8139 018
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme

Pon.-pet. 8.00 - 16.00 sati

 

ČLANSKA AUTORADIONICA

Barutanski jarak 83
Narudžbe za radionu 8.00 - 16.00 sati na tel: 23 18 442, 23 04 029, 099 81 39 018
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme radione :

Pon. - pet. 9.00 - 17.00 sati

 

GDJE SMO?

VRIJEME

STANJE NA CESTAMA

AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (41)

sl.1Vozači sami pripremali automobile za odlazak na ljetovanje

Najprihvatljiviji način ljetovanja sedamdesetih za naše građane bio je odlazak u autokampove. Ponegdje se moglo na slobodnim prostorima besplatno smjestiti šator, ali i kamp prikolicu. No, hrvatski kampisti nisu mogli koristiti sve privilegije, koje su imali kampisti u drugim europskim zemljama, gdje je još od 1950. postojala kamperska organizacija, gdje je bila masovna proizvodnja kamp prikolica, gdje se proizvodilo puno toga potrebnog za kampiste.

Tko je uspio nabaviti kamp prikolicu obično je imao problema s priključnom vezom auto – prikolica, koja se razlikovala u elektroničnoj instalaciji. Prilagodbu je valjalo obaviti u autoelektričarskoj radionici, a kontrolu na Stanici za tehnički pregled vozila. Naši stručnjaci djelovali su vrlo brzo i napravili lampu za ispitivanje podobnosti i usklađenosti priključne veze, što je koristilo vozačima.

Radionice za izradu autokuka same su izrađivale dodatne elemente koje su dovoljno dobro učvršćivale na ne uvijek zdrave podove automobila, nagrižene hrđom i vučne kuke. Da bi se izbjeglo prekomjerno preopterećenje kuka, stručnjaci su napravili domaću vagu, kojom su vagali opterećenost i pravilni razmještaj predmeta u kamp prikolici .

Radi što manje potrošnje goriva kod vučenja prikolice, napravljeni su usmjerivači zraka, koji su montirani na krov automobila. Domaća industrija nije uspjela godinama napraviti dodatna ogledala, koja su se montirala na automobil prilikom vuče kamp prikolice. Ona su se kupovala u Italiji i Njemačkoj.

Gotovo je nevjerojatno kako se  – pored svih poteškoća – brzo širio kamperski pokret u Hrvatskoj. Prvi kamping-karavaning klub (CCC) osnovan je u Zagrebu 1976. godine. On se brinuo o smještaju kamp prikolica izvan sezone, pa je prvi stacionar za prikolice otvoren u Zelini 1976. godine, u Čatežu 1979. i Šmidhenu 1981. godine. Temelji drugog Kluba  kampista postavljeni su 1982. godine, kad je počeo izlaziti Cjenik kampiranja, zbog čega se u taj Klub učlanilo 3200 obitelji, koje su imale u prosjeku četiri člana. Za njih su kampovi odobravali posebni popust na ljetovanje. I jedan i drugi Klub napravili su puno za razvoj kamperskog pokreta i povoljnije uvjete kampiranja.

Iako je boravak u kampovima bio uvijek povezan s rizikom, jer se na malom prostoru našlo istodobno i do 20.000 ljudi na četvornom kilometru uz nazočnost 20 tona zapaljivog plina i 200.000 litara benzina, ljudi su zavoljeli taj način ljetovanja.

Za kupnju šatora za tri osobe trebalo se osamdesetih izdvojiti 300.000 tadašnjih dinara, što je bila prihvatljiva investicija, ali je za prikolicu i predšator trebalo platiti u trgovini 2,6 milijuna dinara. Troškovi goriva za 600 kilometara puta kamp prikolicom do mora, cestarinu, trajekt za četiri osobe iznosili su 22.600 dinara. No i to je bilo jeftinije od boravka u hotelima.

sl.2 sl.3 sl.4 sl.5

 

 

 

 

 

 

Na slikama:

  1. Vozači su morali sami uskladiti električnu vezu auto – kamp prikolica
  2. Lampa za ispitivanje elektroinstalacije, djelo domaćih ljudi
  3. Radionice za vučne kuke pobrinule su se da ponekad i truli podovi automobila izdrže veliki teret koji vuku
  4. Vaga za opterećenost vučne kuke otkrivala je pravilan razmještaj tereta u prikolici
  5. Dodatna ogledala kupovala su se u stranim zemljama