Zagreb, Ružmarinka 17 - Tel.: 01 / 23 04 029 - Fax: 01 / 23 18 442 - e-mail: amk.maksimir@zg.t-com.hr

ČLANSTVO

Autoklub Maksimir
Ružmarinka 17, 10000 Zagreb
Tel. 01/ 23 18 442, 23 04 029,
23 69 951, 099 8139 018
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme

Pon.-pet. 8.00 - 16.00 sati

 

ČLANSKA AUTORADIONICA

Barutanski jarak 83
Narudžbe za radionu 8.00 - 16.00 sati na tel: 23 18 442, 23 04 029, 099 81 39 018
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme radione :

Pon. - pet. 9.00 - 17.00 sati

 

GDJE SMO?

VRIJEME

STANJE NA CESTAMA

AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (35)

slika1-35Za krivo “šlepanje” neupućenim dobročiniteljima do dva mjeseca zatvora

Sedamdesetih i osamdesetih godina neispravnih vozila koliko poželite – na svakom koraku, zapravo na svakom kilometru cesta. Tražili su se dobročinitelji, koji će priskočiti u pomoć i svojim automobilom otegliti neispravnoga, makar do najbližeg servisa. Ali, opasnosti za takve usluge vrebaju sa svih strana. Vučeno vozilo ne može se tegliti običnim užetom, kako mnogi rade. Propisano je točno da razmak među vozilima ne smije biti veći od 5 metara, a kad je veći od 2,75 metara na užetu mora biti još i crvena zastavica. Uže za vuču, koje se prodaje u trgovinama, načinjeno je od sintetike ili čelične pletenice. U vožnji mora biti uvijek zategnuto, vidljivo vozačima oba vozila, pričvršćeno na sigurnom dijelu automobila, koji neće u vožnji popustiti ili dovesti do zapletaja vučnog užeta. Užetom se smije vući samo do najbliže radionice, ali se ne smije ulaziti na autoput ili put rezerviran za promet motornih vozila. Tko se nije toga pridržavao mogao je biti sankcioniran s dva mjeseca zatvora. Bilo je i drugih propisa o vuči vozila, koja su uglavnom govorila o ograničenjima i njih se moralo striktno pridržavati. Kako se motorizacija razvijala brže od razvoja tehničke kulture, vozači su se morali dobro potruditi da svladaju sve propise.

Sedamdesetih godina u Zagrebu su počele privatne prerade kamiona u vučna vozila. Pod budnim okom Željka Cvijića, prijevoznika, majstori bravari i autolimari uspjeli su iz starog OMA napraviti pravo vučno vozilo, koje je imalo navozne trake i vitlo za automatsko navlačenje. Manje uspješni “graditelji” imali su kamione neke druge marke, ali s ručnim okretanjem vitla. S 2500 kg nosivosti, OM je u Zagrebu i službeno otvorio vučnu službu, koja je kasnije povećana na deset kamiona s non stop radnim vremenom svih dana u godini.

Velika zaposlenost svih vučnih službi nalagala je i dodatne aktivnosti, pa su obrtnici počeli izrađivati i jednoosovinske prikolice, koje su se mogle priključiti na osobne automobile, ali i na vučna vozila, koja su tako u jednom pravcu mogla istodobno prevesti dva nepokretna automobila.

Prednosti su bile malih, jednoosovinskih prikolica, zvanih “peseki”, što su se na njih navlačila vozila samo jednim krajem i tako su se transportirala do odredišta. U kasnijem vremenu primjenjivale su se dvoosovinske prikolice i na njih se zbog dužine, mogao smjestiti cijeli neispravni automobil. Imale su ručno vitlo za navlačenje ili se navlačenje obavljalo vitlom iz kamiona.

U Zagrebu su više godina bila poznata imena za transport neispravnih ili oštećenih automobila, kao što su Carić Stjepan iz Sesveta, Cvijić, Martinović, Bobinac, Pavlović, Janjanim, Damjanović, Novak, Turković, Špiček, AMK/AK Siget. Ipak, u kasnijem razvoju vučnih službi najveći iskorak je napravio AMSH/HAK.

sl2-35sl3-35sl4-35sl5-35

 

 

 

Na slikama:

  1. Jedno od prvih ručno napravljenih vučnih vozila u radionici Željka Cvijića (1973.)

  2. Autoklubovi u Hrvatskoj s raznih su izvora nabavljali jednoosovinske prikolice, pa tako i AMD Čakovec

  3. Kutinsko AMD je s kombijem i dvoosovinskom prikolicom “pokrivalo” tada vrlo prometni pravac Zagreb-Beograd (1979.)

  4. Jednoosovinska prikolica kao dobrodošla pomoć Dubrovčanima

  5. U AMD/AK Daruvar dvoosovinska prikolica u potpunosti je zadovoljila potrebe tog Kluba za transportom neispravnih automobila do svoje radionice