AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (34)
Razvlačili karoseriju kao žvakaću gumu
Velika iskustva majstora bravara i autolimara u popravcima teretnjaka, korisno su poslužila u sedamdesetima u primjeni raznih metoda za dovođenje “izgužvanih” karoserija osobnih vozila u prvotno stanje. Kada se nije moglo na tržištu kupiti zamjenske dijelove limarije, oštećenu postojeću je trebalo rastezati do izdržljivosti i učiniti je opet uporabljivom.
Svaki autolimar imao je u početku svoj sistem koji mu je davao nade da će posao oko karamboliranog automobila obaviti najbolje. Kod toga su koristili različita sredstva za zavarivanje i grijanje materijala, ručne rastezače, poluge na hidrauliku, sve dok nisu u uporabu stigli tzv. stolovi za razvlačenje. Oni su omogućavali da se pomoću lanaca ili na druge načine dijelovi automobila razvlače i dovode u određene parametre. Izrađivane su i naprave za lakše dovođenje u prvotno stanje proreza za vrata i druge elemente. Industrije za izradu pomagala natjecale su se tko će izraditi najbolja i najfunkcionalnija pomagala, a njihovi su uradci uvijek izazivali pozornost na automobilskim sajmovima.
Kad automobil u sudaru nije doživio tolike deformacije da bi ga trebalo staviti na stol za razvlačenje, oštećena karoserija popravljala se puno lakše. Među razna pomagala ubrajao se i aparat za zavarivanje, koji je karoseriju spajao s metalnim šiljcima, a oni su zatim poslužili za izvlačenje udubljenih dijelova. Bilo je u uporabi nekoliko verzija takvih pomagala. Za izvlačenje manjih udubljenja u karoseriji neko su se vrijeme koristile i metalne šipke, koje su se gurale na poleđinu oštećenog dijela i njima su se poravnavala udubljenja. Iako se tom sistemu navještavala blistava budućnost, sistem se nije dugo održao jer je tražio da taj posao obavljaju posebno talentirane osobe, sposobne da brzo otkriju žarište i podignu udubljeni dio.
Za automobile, čija je karoserija oštećena tučom, primjenjivao se sistem poravnavanja udubljenja pomoću isisavanja zraka. No i taj sistem nije bez mana. Ima mjesta na automobilu koja su nedostupna ili je lim opet toliko debeo da ga se teško izvlači. U uporabi je još ponegdje izvlačenje lima pomoću ljepila, kao i neki drugi sistemi koji se kao novotarija pojavljuju svake godine.
Automobili koji su sedamdesetih i kasnijih godina prošli kroz ruke majstora bez pomagala, mogli su se prepoznati na cestama. Između dvaju tehničkih pregleda, na kojima su se otkrivali nedostaci, takvi su automobili u vožnji uvijek “vukli” na jednu stranu. Dakako da su bili nesigurni i teški za upravljanje.
Na slikama:
-
Stari, iskusni majstori, čak su i na “furdama” osposobljavali kamione za ponovnu vožnju
-
Izvlačenje udubljene karoserije pomoću metalnih šiljaka koji su se upucavali na određena mjesta i pomogli u izvlačenju karoserije
-
Primjena aparata za zavarivanje u popravcima karoserije
-
Pomoću hidraulike i drugih pomagala zagrebački su majstori od automobilskog krša najčešće napravili vozilo koje je garantiralo sigurnost
-
Jedan od najstarijih načina obnavljanja karoserije pomoću aparata za varenje (Foto: J. Bistrović)