AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (33)
Požari automobila sprječavani prevencijom
Sve do 1992. godine stručnjaci za automobilske motore u Hrvatskoj upozoravali su na razvijanje previsokih radnih temperatura ispod poklopca motora – što dovodi do mogućeg razbuktavanja požara. To se odnosilo, ponajprije, na pregrijavanje glave i bloka motora u dizela, zbog tankih materijala koji ne mogu uspješno podnositi takve previsoke temperature. Uočeni su i tehnički nedostaci u tvorničkoj izradi glave motora nekih automobila, što izaziva njihovo pucanje. Na mogućnosti razbuktavanja požara utjecale su i porozne cijevi za dovod goriva, nedostaci elektroinstalacije, ali i zahvati amatera prilikom otklanjanja pojedinih kvarova na automobilima.
Strah od izbijanja požara i mogućnosti da se u tren oka ostane bez vozila poticao je vozače da i sami poduzimaju određene mjere u cilju preveniranja neželjenih događaja. Spremnike za gorivo izolirali su staklenom vunom ili drugim negorivim materijalima, obavljane su češće kontrole dovoda goriva i dr. Domaće tvornice, u prvom redu Pastor, započele su proizvodnjom mini protupožarnih aparata na prah, koji su mogli uspješno ugasiti početni požar. Automobilska karoserija mogla se premazivanjem s određenom pastom u potpunosti zaštititi od požara, jer je u doticaju s plamtećim predmetima postala potpuno otporna na visoke temperature.
Unutrašnjost spremnika za gorivo, bez obzira na njegovu oktansku vrijednost ili vrstu (benzin, nafta ili tekući naftni plin) mogla se zaštititi od zapaljenja stavljanjem u spremnik antieksplo kuglica, koje su sprečavale zapaljenje goriva, pa i u slučajevima direktnog kontakta goriva i izvorom požara.
Posljedice od mogućeg izbijanja požara prilikom prometnih nezgoda lakše su se otklanjale otkako su vatrogasne jedinice opskrbljene alatima za brzo rezanje karoserije i izvlačenje putnika iz vozila. Novi alati obavljali su posao bez iskrenja i potpuno otklanjali mogućnost da oni izazovu požar.
Vozačima je omogućeno da na pokaznim vježbama saznaju sve potrebno o zaštiti automobila od izbijanja požara, ali i načina kako se požar gasi, a putnici spašavaju. Najveća životna škola, ona stvarna, trajala je za vrijeme Domovinskog rata, kada su na očigled pučanstva gorjeli brojni automobili. Tada se pokazalo da postoje mogućnosti za gašenje određenih vrsta požara na automobilima, a čemu je išla u prilog činjenica da su automobilski motori dosta udaljeni od spremnika za gorivo. Znanje i iskustvo pomoglo je da se početni požar lokalizira i potpuno ugasi prije nego zahvati spremnik s gorivom.
Na slikama:
-
Premazivanje pastom Plastal 66 karoserija automobila postaje otpornom na visoke temperature i sprečava zapaljenje karoserije
-
Mini aparati za gašenje početnog požara u automobilima bili su dijelom dodatne opreme
-
Zbog tehničkih nedostataka u vožnji su se znale zapaliti i lagane teretne prikolice osobnih automobila