AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (32)

Korozija je opasno napadala karoseriju

Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća automobilska karoserija još se nije kvalitetno zaštićivala kompletnim uranjanjem u velike bazene napunjene antikorozivnim sredstvima. Kad se to i radilo, obavljalo se dosta površno, pa se ispod oljuštenog laka već nakon šest mjeseci pojavljivala smeđa hrđa. Toga su se plašili svi koji su namjeravali u bližoj budućnosti prodati vozilo, jer je zbog hrđe naglo padala cijena, a kupaca je bilo sve manje.

Naknadnom zaštitom limene karoserije uglavnom su se bavile praonice automobila. Njima je ustvari i pripadao taj dio posla, jer je svaki automobil i njegovo podvozje trebalo najprije kvalitetno oprati, a zatim špricanjem nanijeti zaštitni sloj. Za kvalitetno nanošenje slojeva važno je bilo da niti u jednom najskrivenijem dijelu, pa i u najnedostupnijem, nisu ostale kapljice vode. Praonice su često zanemarivale tu činjenicu, pa ni zaštita nije više bila kvalitetna. U želji da obave što više posla, praonice su se služile i špricama nedovoljnog pritiska koje nisu mogle u finom sloju doprijeti u svaki dio karoserije.

Kvalitetnu zaštitu obavljalo je u Zagrebu samo nekoliko radionica s odgovarajućom opremom, grijanim prostorijama, u kojima se automobil zadržavao dva dana.

Najpoznatiji proizvođači zaštitnih sredstava Valvoline izdao je zbog toga 1978. godine detaljne upute koje su obvezivale sve radionice, a u njima su bila točno označena sva mjesta koja se moraju zaštititi. U Zagrebu je tvornica Chromos proizvodila smole za premazivanje karoserije protiv hrđe, a na tržištu se pojavilo sve više proizvođača sličnih sredstava, koja se se isporučivala u bačvama od 200 litara.

Zanemarujući stručne upute, mnogi su vozači sami priručnim alatom obavljali u garažama i na navozima antikorozivnu zaštitu. Za njih su bila manja pakiranja u plastičnim karnisterima.

Neke marke upravo proizvedenih automobila stizale su sa stranog tržišta s nedostacima izazvanim korozijom. Opasna žarišta otkrivao je povećalom dipl. ing. Zlatan Rusman, sigurno najpoznatiji stručnjak za to područje. Nakon dobivenih rezultata takvog ispitivanja svaki je vozač mogao sam donijeti odluku hoće li nagriženu limariju dati na naknadnu zaštitu ili će čekati da se korozija razbukta.

U tvornici automobila u Novom Mestu puštena je u rad ogromna kada, u koju su uranjane tek sklopljene karoserije i na taj način je obavljana zaštita od hrđe. Međutim, pokazalo se da čak niti to nije bilo dovoljno, pa su kasnija ispitivanja potvrdila da su i u takvom načinu rada mogući propusti.

Korozija je vozače zabrinjavala godinama, a nazvana je i rakom karoserije, čega su se vozači plašili više od moguće havarije automobilskog motora.

Na slikama:

1. Poduka vozača o antikorizivnoj zaštiti na Sajmu rabljenih automobila na Jakuševcu

2. Kvalitetna zaštita ovisila je i o dobro obavljenim pripremama

3. Transportna traka koja u Novom Mestu prenosi karoseriju i uranja je u tekućinu

4. Prvi tragovi korozije obično su se otkrivali povećalom u radionici dipl. ing. Zlatana Rusmana