AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (28)
Rabljeni rezervni dijelovi zainteresirali tržište i drugih zemalja
Kako su poljski turisti saznali kojim automobilima u Hrvatskoj nedostaju rezervni dijelovi, tko im je specificirao potrebe prema markama automobila, kako su pronašli Sajam rabljenih vozila na Jakuševcu gdje su se organizirano pojavljivali nedjeljama – pitanje je koje je do danas ostalo bez odgovora. Činjenica je da se, zahvaljujući Poljacima, na Sajmu moglo naći puno toga za „peglice“, Poloneze, ali i Škode, Oltcite. Poljaci su donosili u manjim količinama rabljene, ali i sasvim nove dijelove.
Na samoj austrijskoj granici bilo je nekoliko skladišta starih automobila, određenih za otpad, u koje su se zavlačili naši građani i sami skidali dijelove koji su im trebali. Cijene su im bile dva do tri puta niže nego u Hrvatskoj i isplatilo se malo pomučiti s ključevima i odvijačima da se dođe do potrebnoga.
Istodobno nisu mirovali niti naši domaći poduzetnici, spremni da poput munje reagiraju na zahtjeve i potrebe tržišta. Na Sajmu rabljenih vozila na Jakuševcu, osim automobila, prodavali su se i rabljeni dijelovi, pa čak i oni koji su očito bili u takvom stanju da nisu mogli garantirati nikakvu sigurnost automobila nakon ugradnje. Kad se ponuda toliko rasplamsala da se na Sajmu moralo nešto poduzeti u smislu organiziranja ponude i potražnje, ponuđači su dobili posebni prostor i štandove na kojima su prodavali samo dijelove.
Godinama su zagrebačke „furde“ uspješno opskrbljivale vozače dijelovima, kad već nije bilo dovoljno novih. One su svojom prisutnošću pokrivale sve dijelove grada. Poslovale su u Zaprešiću, Velikoj Gorici, Podusedu, Trnju, Dubravi, Maksimiru, na Žitnjaku, Pokupskom. Bilo ih je od 15 do 30, a u nekima su se traženi dijelovi mogli i naručiti, da bi već idućeg jutra bili spremni isporučiti kupcu. Najveća „furda“ radila je na području Dubrave, a registrirana je kao „prodaja polovnih i karamboliranih vozila i dijelova“. Na njoj su rastavljani stari automobili, a viličari su podizali motore i druge teške dijelove na uredno poredane visoke police.
Zahvaljujući takvom sistemu rada u Zagrebu se moglo doći do rabljenih dijelova koji su nedostajali za Lade, Tavrije, Aleke, Oltcite i druge automobile koji nisu bili zastupljeni u tako velikom broju. Dakako, najtraženiji dijelovi bili su za Fiće i Zastave 101.
Trgovanje dijelovima obavljalo se prije Domovinskog rata i u drugim republikama bivše države, uglavnom na sajmovima rabljenih vozila. Osim Zagreba, gdje su radila dva sajma, bili su i u Ljubljani, Mariboru, Izoli, Rijeci, Puli – mjesta s kojih su automobili s dijelovima dolazili nedjeljom i u Zagreb, a radili su još i u Kraljevu, Nišu, Beogradu, Prištini, Novom Sadu, Sarajevu i Skoplju. Imati sajam rabljenih automobila za pojedina mjesta bio je mjerilo prestiža pa su se otvarali i u manjim mjestima kao što je Varaždin.
Koliko god bila dobra suradnja domaćih i inozemnih dobavljača rabljenih rezervnih dijelova, ona ih nije uspjela osigurati za japanska vozila. Tih automobila bilo je relativno malo, a svake godine izlazili su novi modeli, čiji se dijelovi nisu mogli prilagoditi ranijoj proizvodnji.
Na slikama:
-
Na rastavljanju starih automobila i pojedinačne prodaje dijelova moglo se zaraditi više nego na cjelovitoj prodaji vozila
-
U „Bosna expressu“ u Dubravi moglo se kupiti gotovo sve, a dijelovi su bili posloženi na policama
-
Sajam rabljenih dijelova na Jakuševcu uvijek je bio najposjećeniji dio Sajma
-
Iako ne vlada nestašica rezervnim dijelovima, prodaja još i danas uspješno egzistira. Jedna od „furdi“ je i u blizini Kašine, gdje se može dosta jeftino nabaviti kompletna limarija automobila