AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (26)

Specijalizirane radionice ključne za opstanak automobila

Začuđujućom brzinom nastajale su u Zagrebu i Hrvatskoj male specijalizirane radionice. Prilagođavale su se tržišnoj potražnji za uslugama ili proizvodima, novim tehnološkim trendovima, ali i isplativosti. Istina, najveći ih je broj nastajao i nestajao u Zagrebu, ali one su imale znatni utjecaj na opstanak i održavanje automobila u cijeloj Hrvatskoj.

Godine 1985. kad je u Hrvatsku pristizalo puno rabljenih automobila iz inozemstva, kojima je trebao popravak, a dijelova nije bilo dovoljno, samo u Zagrebu je evidentirano čak 10 kovinotokarskih radionica koje su obavljale obradu motora i izrađivale nedostatne dijelove. Starim dizelašima na raspolaganju su bile najmanje četiri specijalizirane radionice za popravak Bosch pumpi i diza. Sve su imale i previše posla, a po njihovoj zauzetosti moglo se točno očitati od čega boluju stari dizelaši. Istrošene lisnate i spiralne opruge izrađivalo je i zamjenjivalo šest specijaliziranih radionica.

Godina 1997. bila je u znaku postavljanja vučnih kuka na automobile i trgovanje lakim prikolicama za prijevoz tereta. Brtvila za automobile izrađivalo je najmanje četiri radionice, a u najopremljenijoj prodavaonici kupce je čekalo spremno za prodaju čak 180.000 brtvila izrađenih iz klingerita, gumiranog platna, papira, tehničke gume, membranske gume i teflona.

Tko je bio bar i površno obaviješten znao je da se u Zagrebu, u tzv. “privatnom sektoru” može nabaviti ili napraviti gotovo sve. U maloj radionici Miljenka Podgorskog u Kašini mogle su se čak promijeniti ćelije akumulatora, a i napraviti novi akumulator po mjeri kupca. Kad je elektronika zavladala automobilima, počela je ugradnja podizača stakala, ugrađivanje sustava centralnog zaključavanja. Ugrađivali su se sunčani krovovi, počeli popravljati automatski mjenjači, proizvoditi komande za invalide, izrađivati kodirani autoključevi. Godine 1997. je čak 13 autoservisnih radionica već bilo opremljeno uređajima za elektroničko ispitivanje rada motora. Nove ispušne sustave postavljalo je i popravljalo 6 radionica, a skupu opremu za ispitivanje geometrije kotača nabavilo je 10 radionica.

Privatna inicijativa dala je veliki doprinos sprečavanju većeg broja ukradenih automobila. Sedam radionica postavljalo je autoalarme, blokade mjenjača postavljale su se u tri radionice, a drugim oblicima zaštite od krađe bavilo se niz drugih radionica.

U početku ugradnjom plinskih uređaja bavilo se pet radionica, a počeli su se izrađivati i plastični blatobrani i drugi dijelovi karoserije.

U Zagrebu su se bez problema mogli popraviti hladnjaci, rasplinjači ma kako bili komplicirani, amortizeri, popraviti čelične ili aluminijske felge, zalijepiti kočnice, napraviti po mjeri cijevi za dovod kočione tekućine, naručiti sve vrste sajli i čeličnih užadi.

Klimatski uređaji ugrađivali su se u tri radionice, koje su ih i popravljale. Nedostatna tzv. leptir stakla izrađivana su i iz prozirnog pleksiglasa, a oljušteni gornji sloj reflektora farova zamjenjivao se novim slojem kroma ili srebra. Mali obrtnici su opravdali svoju svrhu u očuvanju ispravnosti automobila i mobilnosti. Neki od njih već su otišli u zaborav pred naletom nove tehnologije i novih potreba.

Na slikama:

1. Upucavanje opruge u istrošeno ležište svjećica u radionici Zlatka Šafranca

2. Popravak automatskog mjenjača u radionici Špoljarec i sinovi

3. Zagrebački obrtnici pronašli su način zaustavljanja prodiranja vode u automobile

4. Popravci tahografa i brojača kilometara u Tahografu

5. Brzi popravci karoserije nisu prihvaćeni od vozača. Propala su dva pokušaja. Klasika je imala uvijek prednost, makar i skuplja

6. Popravljali su se čak i retrovizori i to uspješno

7. Popravke reflektora farova u prošlosti zamijenilo je poliranja farova u sadašnjosti